Foto: Shutterstock
Kršćani i ateisti vrlo često imaju problema u uspostavljanju jasnog dijaloga. Zašto? Zato što se rijetko postavljaju pitanja koja pogađaju samu bit stvari. O tri takva pitanja govorimo u ovom tekstu.
To je pitanje ovog ateista doslovno ostavilo bez riječi. Ono što je odgovorio otkrilo je da on zapravo ne želi slijediti istinu
Tim Barnett, apologet (branitelj i zastupnik kršćanstva) priča o žustroj raspravi o vjeri koja se je vodila u njegovoj crkvi:
„Vodio sam podužu raspravu s dosta agresivnim ateistom. To je za mene bila prilika da prikažem kako ući u raspravu s nekime koga iskreno ne zanima ni dijalog ni istina.
Ironično, on mi je stalno ponavljao da njega jedino zanima istina. I tako sam ga upitao: ‘Kad bi Vam netko dokazao da je kršćanstvo istinito, biste li postali kršćanin’?
To je pitanje ovog ateista doslovno ostavilo bez riječi. Ono što je odgovorio otkrilo je da on zapravo ne želi slijediti istinu, bez obzira kamo ona vodi.“
Barnett kaže da je to pitanje postavio nakon što je čuo da ga, prilikom čestih rasprava, postavlja i njegov kolega apologet Frank Turek, suautor bestselera „Nemam dovoljno vjere da bih bio ateist“.
„Pitanje koje među ostalima postavljam ljudima koji nisu kršćani: ‘Kad biste uvidjeli da je kršćanstvo istina, biste li tada postali kršćanin?’ Ako odgovore: ‘Ne’, ja kažem: ‘Prema kojoj logici je Vaš odgovor razuman ili racionalan?’…
Frank Turek kaže kako argumenti o kršćanstvu običnim ateistima djeluju neuvjerljivo, ne zato što dokazima nedostaje potrebna težina, nego zato što ateisti radije odbiju dobar argument nego da priznaju da može postojati Bog koji je vladar i nad njihovim životima.
Dakle, ateisti u svojim glavama imaju unaprijed određeno što će reći prije nego što uđu u raspravu s vjernicima i odbit će bilo što što izađe iz usta Isusova sljedbenika kako bi se zaštitili od toga da ih se „nagovori” na kršćansku vjeru. U velikom broju slučajeva ateisti zapravo ne žele Boga i sami uživaju u tome da budu bogovi svojih života.
„Pitanje koje među ostalima postavljam ljudima koji nisu kršćani je ovo: ‘Kad biste uvidjeli da je kršćanstvo istina, biste li tada postali kršćanin?’ Ako odgovore: ‘Ne’, ja kažem: ‘Prema kojoj logici je Vaš odgovor razuman ili racionalan?’ I onda dodam da nije.“
„Oni ne žele da to bude istina. Oni ne žele da postoji Bog jer smatraju da će ih On spriječiti da rade ono što žele. Velik broj ateista mi je to priznalo. Njima smeta Bog na moralnoj razini.“
Kao što Turek kaže, pravi problem ovdje nalazi se u tvrdoći srca:
„Oni ne žele da to bude istina. Oni ne žele da postoji Bog jer smatraju da će ih On spriječiti da rade ono što žele. Velik broj ateista mi je to priznalo. Njima smeta Bog na moralnoj razini.
Velik broj ljudi uopće nije u potrazi za istinom, već umjesto toga traže načine kako da što više povećaju količinu sreće u svojim životima.
Oni će povjerovati u bilo što što će ih učiniti sretnima. Problem je u tome da sami sebe možemo učiniti sretnima kratkoročno tako što ćemo raditi hrpu gluposti. No dugoročno, to je katastrofa.
Jedini način kako dobiti pravo zadovoljstvo i sreću je ako idemo ravno prema Istini, a Isus je Istina.
Kako uvjeriti nekoga tko ne želi biti uvjeren, nego će učiniti sve što je u njegovoj intelektualnoj moći kako bi izbjegao nepobitne činjenice?
Druga pitanja koja možemo postaviti ateistima su, primjerice: ‘Što je Vama potrebno da biste povjerovali? Koje nepobitne dokaze, koji će za Vas biti pouzdani trebate dobiti kako biste povjerovali u Boga?’ Ovo su zanimljiva pitanja za otvaranje razgovora. Problem je u tome što se velik broj ateista često skriva iza svojih filozofskih nastojanja da pobiju postojanje Boga te na taj način odbijaju prihvatiti istinu čak i onda kada im je ona nepobitno prezentirana.
Dakle, kako uvjeriti nekoga tko ne želi biti uvjeren, nego će učiniti sve što je u njegovoj intelektualnoj moći kako bi izbjegao nepobitne činjenice? To je zasigurno teško.
Molimo za njihove živote. Molimo za njih, volimo ih i možda im se u budućnosti otvori prilika.“
“Nemam dovoljno vjere da bih bio ateist”
Dok jedni kažu: „Ja vjerujem da bog ne postoji”, drugi kažu: „Ja vjerujem da Bog postoji”. Dakle, nema nevjernika. Svaki se čovjek vjerom određuje prema Bogu. Koji su od te dvije kategorije ljudi veći vjernici, koji čvršće vjeruju u svoje uvjerenje, i na osnovu čega to čine? Ako netko kaže da ne može vjerovati u Boga, na osnovu kojih to čvrstih argumenata vjeruje da Boga nema i tako dovodi u opasnost svoju vječnu egzistenciju?
Izvor: www.novizivot.net; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
