Foto: Pixabay
U tamnici ljubavi
U Euharistiji čekaš, Bože,
dnevno dvadeset i četiri sata
zaključan i sâm u malom stanu,
tko će pokucat’ na tvoja vrata.
Pita li te itko ikada:
„Kako si, o Bože moj?”
„Jesi li sâm i tužan, Bože,
u izbi malenoj?”
Ti samo čekaš kad ćemo doći
da nam se rado dâš,
da nam Tijelo podariš svoje,
o, dobri Bože naš!
Tužna sam zbog Tvoje samoće, Bože,
i ne znam kako podnosiš to,
može li moja molitva vruća
ublažiti što?
Ako Ti je milo moje prisuće
ispred svetohraništa Tvog,
s radošću ću klečat, Bože,
do smrtnog časa svog!
U dan onaj
Kada dođem k Tebi u onaj dan,
što ću Ti, o moj Bože, reći,
kako ću ispred Tebe stati,
hoću li Ti tada imat’ što dati?
Jedino srce grijehom izranjeno,
mogu Ti dati, o Bože moj,
grijeha ću se sramiti svoji’
grješnik pred Tobom ponizno stoji.
Ali u ljubav vjerujem Tvoju,
da me nećeš strogo suditi,
nego po Tvojoj ljubavi, blago,
jer svako stvorenje Tebi je drago.
U Jaganjčevoj krvi haljinu mi oprat’
da bude čista i k’o snijeg bijela,
milošću dušu napunit’ moju
i prigrlit’ me k’o kćerku svoju!
Napisala Marlena
