Foto: Shutterstock
MAJČICE MARIJO
Ki se k Tebe ni dohajal
pod Tvoje sej skute stavljal,
klječal,
molil i prosil,
zahvaljival.
Ranjena si utješila,
dušu si mu nahranila.
Mnogu si suzu otrla.
Sakoga si razumela.
Od nikoga nisi glavu obrnula
aš tvoja ljubav je kod svemir vela.
A leh jednoga sinka si imela
koga ti je naša slabost zela.
Majčice Marijo
ki je tvoju suzu otrl
kad te je duša bolela.
ČEŽNJA
Kako li je bezazlena i
naivna ta riječ
Čežnja.
Ili možda nije?
Ne skriva li u sebi
za mene
dubine beskrajne,
ljepote još nespoznate,
nauke nenačete?
Za mene.
Muči me i miluje čežnja
u svojim traženjima,
u mojim traganjima,
Moje je srce nemirno.
Moj duh više ne spava.
Sve se iz mene pruža k Tebi.
Rađa se želja da Te dotaknem;
barem na čas.
Pa zar i čas nije vječnost?
Ah ta djetinja čežnja
što muči svijest svojom čistoćom,
svojom ljepotom,
svojim nemjerljivim darom
ljubavi.
O kako čezne srce moje
i duh moj
za Tobom.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
