Foto: Pixabay
U tišini hrama
U smiraj dana
najljepše je
u tišini hrama.
Na izvoru
Neiscrpnom
Koji dušu čini bijelom
na tom putu
mukotrpnom.
Sve su riječi male
življenja i nadanja
dizanja i padanja
molitve, uzdasi
zahvale.
Tebi pripadam
Dovoljan si, Bože moj,
pored svega
moja čežnja
Biti tvoj!
Tvojim putem
Tvoji koraci, patnje i udarci putem trnja i boli. Tvoje srce, koje zove svakog od nas da nam kaže kako voli. Tvoje ruke, svijet su zagrlile i krvave, izmučene sve praznine ispunile. Tvoje oči, milosrdne gledale su, naše grijehe i propuste praštale su. Tvoj je život cijeli, Križem, nebom, uskrsnućem nama poklonjen
Tvojim putem,
putem križa
i moj ispunjen.
Napisao Anto Božić
Objavljeno:
