Trpjela je oca pijanicu koji ju je prisiljavao na naporan rad i optuživao ju za bludništvo, a onda se udala za čovjeka koji se ubrzo počeo ponašati isto! Ono što se je dogodilo ovoj ženi najbolje opisuje poslovica: „Mrziti je kao pljuvati u vjetar“ ili biblijska: „Što tko sije, to će i žeti!“ (Gal 6,7)

Foto: Shutterstock

Jedna nam je gospođa pristupila gorko se žaleći. Otac ju je bio prisilio raditi na farmi poput najamne radnice. Kada bi se vratila s polja, on bi je, pijan, lažno optuživao za najrazličitija zla djela, uključujući i bludništvo. Nakon što je cijelu mladost trpjela oca pijanicu, udala se za čovjeka koji ju je 18 godina prisiljavao na rad dok se on opijao. Kada bi se vratila kući, optuživao bi je za najrazličitija zla djela, uključujući preljub. Na kraju se rastala od njega i ubrzo se ponovno udala za drugog čovjeka.

U samo nekoliko mjeseci i taj ju je čovjek natjerao neka se zaposli, ostao kod kuće, počeo se opijati te je svake večeri maltretirao i optuživao za najrazličitije poroke, uključujući preljub. Nakon dvije godine rastala se i od njega. Budući da je bila i privlačna i odlučna, pozorno je tražila muža s kojim bi mogla pronaći sreću. Naposljetku je pronašla kršćanina s ušteđevinom u banci i nekretninama u vlasništvu. Mjesec dana nakon vjenčanja poslao ju je neka si nađe posao, dok je on (koji prije nikada nije pio) ostao kod kuće i počeo se opijati, da bi je svake večeri kada se vratila s posla optuživao za preljub!

Osude, nakon što ih se jednom donese, žanju gorke plodove. Gorki korijeni koji nisu privedeni na Križ neizbježno donose upravo takve plodove

Koji je bio uzrok svemu tome? Je li ona kakvom „nadnaravnom“ snagom nadzirala živote svih tih muškaraca? Jasno da ne. No, Božji je Zakon taj koji ima takvu moć: „Ne sudite da ne budete suđeni!“ (Mt 7,1). Zakon je Gospodnji taj koji neizostavno ima posljedice. Postoji stara izreka: „Onaj tko ogovara nalik je na čovjeka koji baca blato u zrak.“ Jedna druga pak veli: „Mrziti je kao pljuvati u vjetar.“ Budući da sve što se podigne jednom mora i pasti, tako se i ono što je izrečeno jednom mora vratiti. Nažalost, zakon koji se odnosi na osudu ne vrijedi samo za ono što je svjesno, poznato i izrečeno, već i na ono što je skriveno u srcu, potisnuto, nepoznato i neizrečeno. Osude, nakon što ih se jednom donese, žanju gorke plodove. Gorki korijeni koji nisu privedeni na Križ neizbježno donose upravo takve plodove.

Pripazite da se tko ne sustegne od milosti Božje, da kakav gorki korijen
ne proklija pa ne unese zabunu i ne zarazi mnoge. (Heb 12,15)

Gorki su korijeni možda najsnažnija negativna sila u našem životu, jer razaraju ne samo nas nego i naše drage i bližnje. U ovom ćemo poglavlju otkriti dubinu i snagu gorkih korijena. Želimo međutim posve jasno naglasiti kako ne govorimo tek o snazi psihološkog očekivanja.

„Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti!“ (Gal 6,7)

Psihologija pripisuje previše snage negativnome razmišljanju, kao da samo o njemu ovisi sve dobro ili loše što nam se događa. Pozitivno, odnosno negativno razmišljanje svakako ima stanovit učinak, ali ono što svjesno ili nesvjesno osjećamo i o čemu razmišljamo nije odlučujući čimbenik u pozadini onoga što sveti Pavao naziva gorkim korijenom koji unosi zabunu i donosi zarazu (Heb 12,15). Kršćani se moraju osloboditi „naočala“ psihologije i vratiti se Riječi Božjoj. Prvotni uzročnik u ljudskome životu nije, naime, psihologija, već zakon Gospodnji: „Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti!“ (Gal 6,7).

Postoji li bilo koje područje u kojemu ne poštujemo svoje roditelje, nećemo dobro proći

Djeca, budući da su malena i odana, a još nisu upoznala umijeće opraštanja, imaju vrlo malo mogućnosti izraziti ljutnju, priznati zamjeranje ili postići oproštenje. Zbog toga su često ranjavana djeca u napasti stvoriti nesvjesne zaboravljene obrasce očekivanja. No, što je još daleko gore i pogubnije, u napasti su stvoriti negativne sudove koji djeluju kao sjemenje koje će s vremenom donijeti svoje plodove. Svjesni i skriveni sudovi možda su najodlučniji čimbenik u našemu životu, uz milost Križa. Na nebrojene načine donosimo razne negativne sudove i trpimo u skladu s njima. „Poštuj oca svoga i majku (…) da dugo živiš i dobro ti bude“ (Pnz 5,16). Ova zapovijed nije predmet izbora, već je posrijedi posvemašnji opis stvarnosti. Postoji li bilo koje područje u kojemu ne poštujemo svoje roditelje, nećemo dobro proći. „Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude“ (Mt 5,18; kurziv autorov). Isus jest ispunio sve pravne zahtjeve Zakona na Križu (Kol 2,14), no da bismo bili baštinici toga, moramo sve iskreno ispovjediti i okajati, jer se u protivnome primjenjuje zakon sjetve i žetve.

Iz knjige „Obnova kršćanske obitelji” autorâ Johna Lorena i Paule Sandford. Book.hr