Foto: Pixabay
Bože,
Ti, zrak si!
Ja mjehur od sapunice!
Raspuknem li se,
postat ćemo jedno.
Omeđena tankom linijom,
tvrdoglavo mislim da Ti ne pripadam,
a zapravo, ništa drugo nisam
do dio Tebe.
Ti, u meni, jednak si,
ako ja hoću,
kao što si i izvan mene.
Ja u svom krugu sve prisvajam,
govorim da je moje,
čak sam i samu sebe
od Tebe uzela.
Kakva sam budala!
Kočoperim se
između granica svoga uma
i mislim da sam pametna,
a zapravo sam jadno stvorenje
koje ne želi upoznati
prostranstvo beskraja.
Bože,
željna sam znanja,
istine Tvoje,
mudrost me Tvoja zadivljuje.
Sve drugo samo je obmana –
pljeva, što laki ju vjetar raspršuje,
jer nema težinu BITI – zrna krušnoga.
Ne može ljuska glad utažiti,
nema slasti u omotu,
do srži treba doći
da bi se spoznao smisao.
U svemu Ti si sredina, Bože!
Ostavljam putove prazne,
bez cilja i radosti,
ja k Tebi želim doći.
Napisala Marija Šahinović
