Foto: Pixabay
Riječ Božja
Riječ Božja je kao rijeka.
Čim otvoriš brane
i pustiš ju da teče,
ona, bez obzira na kamenito tlo,
usijeca klance i pravi put do svoga mora.
Uvijek, ma kako teško bilo,
koliko god mora obilaziti i vijugati,
stići će ona do svog cilja,
do srca onoga kome je upućena.
Bože, veličanstven si!
Upotrijebio si nas za svoja riječna korita.
Kako divno, polagano i nježno
ispireš svoje obale.
Koliko cvijeća uz riječne tokove,
koliko očišćenih duša!
Kako da pripadneš nekome,
kad nisi svoj?
Bože
Bože,
ne mogu k Tebi bez sebe.
Sva rastrgana,
u komadićima.
Moram se sabrati,
skupiti u jedno,
primiriti.
Potrebno je vratiti
mutne, pobješnjele bujice
u mirna, riječna korita,
svoja razmišljanja
očistiti od korova
kʼo cvjetne gredice.
Kakav plod da Ti prinesem
kad od trnja pustog
ni cvjetala nisam?
Moram očistiti sobe
svoga uma i tijela,
izbijeliti Tvoje oltare.
Već sada veselim se svjetlu
kojim ćeš me obasjati,
očišćenu.
Ne mogu k Tebi bez sebe,
bez sebe.
Vrati me najprije
meni samoj,
a onda privuci
u svoje naručje.
Napisala Marija Šahinović
