Foto: Wikimedia Commons (Crkva u Coyoacanu u Meksiku)
O svetom Franji Asiškom, „Asiškom siromašku“, kako su ga još zvali, postoje mnogi životopisi u kojima su opisana brojna čuda koja su se dogodila njegovim posredstvom. Od tih životopisa najpoznatiji su oni Tome Čelanskoga Vita prima i Vita secunda. Uz njih tu su Cvjetići, djela svetoga Bonaventure; Legenda Minor i Legenda Maior itd. Najstariji dokument nosi naslov Sveti razgovor blaženoga Franje s Gospođom „Siromaštinom”. U nastavku donosimo samo nekoliko od mnogobrojnih čudesa zapisanih u djelu Čelanskog Vita prima:
»U Ime Kristovo počinju čudesa svetoga našeg oca Franje…
Izlječenje uzetih
134. Neka je žena, iz mjesta koje se zove Cocorano, bila donesena na grob slavnog oca puna gnojnih oteklina. Nije se mogla služiti nijednim drugim udom, nego samo jezikom. Dok je neko vrijeme boravila pred grobom svetoga čovjeka, ustala je posvema izliječena.
Slijepi su progledali
136. Neka druga žena iz Camerina posve je oslijepila na desno oko. Zato su joj njezini rođaci na izgubljeno oko stavili platno što ga se dotaknuo sveti Franjo. Pošto su tako izvršili zavjet, zahvaljivali su Gospodinu Bogu i svetom Franji za povraćeni vid.
Neki Albertin iz Narnija bio je gotovo godinu dana posve slijep te su mu se očni kapci posve spustili preko očne jabučice. Zavjetovao se blaženom Franji i odmah se, čim mu je povraćen vid, spremio i otišao na slavni grob da ga pohodi.
Tri dana nije ni jeo ni pio, niti je išta osjećao. Izgledao je kao mrtav. Njegova majka mu je zdravlje zamolila od blaženoga Franje. I tako, pošto se zavjetovala, primila ga je zdrava i počela hvaliti Spasiteljevu svemogućnost
Opsjednuti su oslobođeni
137. Mnogi su muškarci i žene bili mučeni različitim demonskim mučilima i zavođeni opsjenama. Velikim zaslugama slavnog oca bili su istrgnuti iz njihove vlasti.
U Folignu bijaše neki čovjek imenom Petar. Kad je jednom zgodom pošao da hodočasti u svetište sv. Mihaela Arkanđela, bilo da se zavjetovao bilo da mu je za grijehe naložena pokora, stigao je do nekog izvora. Kako je umoran od putovanja ožednio, napio se vode iz tog izvora i činilo mu se da je s vodom popio đavle. Tako je bio tri godine opsjednut. Užasno je bilo reći i vidjeti kakve je sve strahote počinjao. kad je došao na grob svetog oca, đavli su bješnjeli i najokrutnije ga zlostavljali. Sigurnim i očitim čudom bio je oslobođen samo što se dotakao groba.
Bolesnici izbavljeni od smrti
140. Neki se mladić nalazio na jednoj uzvisini. Odanle je pao. Pri tom je izgubio govor i nijednim se udom nije više mogao služiti. Tri dana nije ni jeo ni pio, niti je išta osjećao. Izgledao je kao mrtav. Njegova majka se nije utekla nijednom liječniku, nego mu je zdravlje zamolila od blaženoga Franje. I tako, pošto se zavjetovala, primila ga je zdrava i počela hvaliti Spasiteljevu svemogućnost.
141. Neki je čovjek teško ranjen željeznom strelicom. Strelica mu je ušla kroz očnu šupljinu i ostala u glavi. Liječnici mu nisu mogli pomoći. On se pobožno zavjetovao svecu Božjem Franji, jer se nadao da će se po njegovu zagovoru moći osloboditi. A kad je malo počinuo i zaspao, sveti Franjo mu je u snu rekao da sa stražnje strane glave izvuče strelicu. Kao što je u snu vidio, tako je sutradan učinio. Bez veće poteškoće se oslobodio strelice.
Narastao mu je jezik i postao prikladan za govor. I mladić je počeo izgovarati dobro oblikovane riječi, kao da je uvijek govorio
Izlječenje gluhonijemih
147. U gradiću Plebu živio je neki veoma siromašan dječak koji je prosio. Od rođenja je bio gluhonijem. Imao je sasvim kratak jezik. Kad su mnogi više puta ispitivali njegovo stanje, činilo se kao da mu je jezik sasvim odsječen. Jedne večeri je došao u kuću nekoga čovjeka iz istoga mjesta koji se zvao Marko. Znakom je, kako to običaju gluhonijemi, zamolio prenoćište. Na stranu je nakrivio glavu i pod obraz podmjestio desnicu da tako pokaže kako te noći želi kod njega prenoćiti. I taj ga je čovjek radosno primio u svoju kuću i rado ga je zadržao kod sebe, jer je taj mladić umio dobro posluživati. – Mladić je bio dobre ćudi. I premda je od rođenja bio gluhonijem, ipak je po znakovima shvaćao kad mu se nešto zapovijedalo. Kad je taj čovjek jedne večeri sa svojom ženom večerao, a mladić bio s njima, rekao je ovaj svojoj ženi: “Ovo bih smatrao najvećim čudom, kad bi blaženi Franjo ovome povratio sluh i govor.”
I odmah je nadodao: “Zavjetujem se gospodinu Bogu da ću prigrliti ovoga mladića i za nj ću se brinuti dok bude živ, ako se blaženi Franjo to udostoji učiniti.” I gle čuda! Čim je izgovoren zavjet, mladić je smjesta progovorio i rekao: “Živio sveti Franjo!” I zatim je, pogledavši gore rekao: “Vidim svetoga Franju kako ovdje stoji, dolazi da mi udijeli govor!” I mladić nadoda: “Što ću kazati svijetu?” Onaj čovjek odgovori: “Hvalit ćeš Boga i spasit ćeš mnoge ljude!” I napokon je onaj čovjek ustao, mnogo se radovao i klicao. Svima je objavio što se dogodilo. Svi su se sletjeli koji su ga prije vidjeli da ne govori. Ispunjeni divljenjem i čuđenjem, ponizno su hvalili Boga i blaženoga Franju. Narastao mu je jezik i postao prikladan za govor. I mladić je počeo izgovarati dobro oblikovane riječi, kao da je uvijek govorio. (…)
Na hvalu, slavu i čast Isusa Krista, Gospodina našega, neka njegovo kraljevstvo i njegova vlast bude čvrsta i neslomljiva u sve vijeke vjekova. Amen.
Izvor: www.franjevci-split.hr (sv. Toma Čelanski, Vita prima); Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
