Obraćenje teškoga psovača „Mnogi od vas me poznajete kao teškoga psovača. Nitko me do sada nije uspio osloboditi psovke. Došao sam u crkvu iz znatiželje, da vidim ta navodna čudesa koja se događaju po molitvi. Molitva je krenula... Nisam očekivao ništa jer sam bio svjestan da sam psovač i zato se nisam ni usudio moliti. No, kad sam čuo riječi koje točno opisuju moj slučaj, u meni se nešto dogodilo i ja sam zavapio Bogu…“

Foto: Shutterstock

Mnogo sam puta svjedočio situacijama u kojima je Bog ozdravio teške grešnike koji se nisu kajali ili tražili oproštenje. On nas je zaista volio dok smo još bili grešnici. U jednoj sam župi, nakon svete mise, po daru spoznaje molio za bolesnike. Za vrijeme molitve, rekao sam da Bog ozdravlja osobu koja je teško povrijedila ruku i kojoj su liječnici rekli da više nikad neće moći stiskati prste šake. Nakon molitve, ljudi su počeli svjedočiti. Iz stražnjega se dijela crkve, kroz zgusnute redove ljudi počeo probijati čovjek koji je prisutne pritiskao šakom. Velika većina prisutnih poznavala ga je i svi su se čudili ozdravljenju njegove ruke. Kad je uzeo mikrofon, rekao je otprilike ovako:

„Mnogi od vas me poznajete kao teškoga psovača. Nitko me do sada nije uspio osloboditi psovke. Došao sam u crkvu iz znatiželje, da vidim ta navodna čudesa koja se događaju po molitvi. Molitva je krenula… Nisam očekivao ništa jer sam bio svjestan da sam psovač i zato se nisam ni usudio moliti. No, kad sam čuo riječi koje točno opisuju moj slučaj, u meni se nešto dogodilo i ja sam zavapio Bogu. U tom je trenutku nekakva sila ušla u moju ruku ali još više u moje srce. Kao što vidite, moja neizlječivo bolesna ruka zdrava je, no još je važnije da je ozdravilo moje srce. Ako me odsada ikada itko bude čuo da sam opsovao Boga, neka me odmah ubije k’o psa!“

Pomolili smo se za njegovu suprugu a zatim sam ga upitao želi li da molimo i za njega. Nije htio, ali kad sam mu rekao…

Jednom sam prilikom putovao u Austriju s čovjekom koji je toliko psovao da sam nekoliko puta morao zaustaviti automobil i izaći kako bih od njegovih psovki odmorio dušu. Počeo sam u sebi moliti za njega i Duh Sveti me nadahnuo što da učinim. Pitao sam toga čovjeka o njegovoj supruzi i on je sav žalostan govorio o tome kako ona ima bolesno srce i da mora na tešku operaciju. Počeo sam mu pričati o tome kako Bog liječi bolesnike i kako u župi, nakon svete mise, molimo za bolesne. Tako je odlučio dovesti svoju suprugu na svetu misu sljedeće nedjelje i na molitvu nakon mise. Pomolili smo se za njegovu suprugu a zatim sam ga upitao želi li da molimo i za njega. Nije htio, ali kad sam mu rekao da ćemo preko njega još jednom moliti za ozdravljenje njegove supruge, pristao je. Naravno da smo, u sebi, molili i da ga zahvati Božja ljubav kako bi prestao psovati.

Nakon tjedan dana, došli su s liječničkim nalazom koji je pokazivao da je supruga dobro i da ne treba operaciju (od toga je prošlo već petnaestak godina i ona je još uvijek vrlo dobro). Pitao sam toga čovjeka je li se njemu što dogodilo nakon molitve. Rekao je da nije, no primijetio je čudnu stvar – njegovi su kolege na poslu bez ikakva razloga počeli psovati što mu je uistinu smetalo. Supruga mu je na to rekla da nisu oni počeli psovati, nego je on odmah nakon molitve prestao i zato mu to smeta.

Otac toga čovjeka je također bio teški psovač i trebalo je nekoliko godina molitve, posta i prikazivanja žrtava za njega da bi jednoga dana jednostavno prestao psovati. Do smrti nije izustio ni jednu psovku.

Za Book.hr priredila I. A.

Ulomak iz knjige „Kako povjerovati“ autora Josipa Lončara. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju u elektroničkom obliku – ovdje.