Zašto ova redovnica ima lubanju na svom radnom stolu? Odgovor bi vas mogao iznenaditi Navika prisjećanja da ćeš umrijeti, pomoći će ti da uvijek budeš svjestan da će tvoj život završiti i da postoji jedan cilj - raj. Jedna redovnica došla je na ideju kako to činiti svakoga dana

s. Theresa Aletheia; Shutterstock

Jednog ćeš dana umrijeti.

Napisat ću to ponovno jer čitaš na internetu i najvjerojatnije nisi koncentriran.

Jednog ćeš dana umrijeti.

Kako tvoj život može biti drugačiji ako ćeš se prisjećati te činjenice svakog dana?

Ne možeš izbjeći zbilju svoje smrti koja ‘visi u zraku’. Osim ako Isus ponovno ne dođe za tvojega života, umrijet ćeš. Bilo to odjednom i tragično, ili mirno na kraju dugog života – s vremenom ćeš posljednji put zatvoriti svoje oči.

Razmišljanje o vlastitoj smrti može se činiti morbidnim, nezdravim a možda čak dijaboličnim. I u nekim slučajevima može takvim i postati. Smrt je sama po sebi zlo. Sveti Augustin napisao je da je smrt „nasilje koje razdvaja dušu i tijelo“. Ali Isus je promijenio narav smrti za one koji vjeruju. (…) Duga kršćanska tradicija prepoznaje snažnu duhovnu vrijednost u prisjećanju na vlastitu smrt, kako bi se dobro živjelo. Pravilo svetog Benedikta, napisano u šestom stoljeću, uključuje imperativ da „svaki dan imaš smrt pred očima“. „Izjave Svetoga pisma i učenje Crkve o paklu jesu poziv na odgovornost, kojom čovjek mora svoju slobodu upotrijebiti u cilju svoje vječne sudbine.“ (KKC 1036)

Papa Aleksandar VII. zaposlio je talijanskog umjetnika Berninija da mu izradi lijes koji je držao u svojoj spavaćoj sobi zajedno s mramornom lubanjom na radnom stolu, kako bi ga podsjećali na prolaznost života

Navika prisjećanja da ćeš umrijeti, pomoći će ti da uvijek budeš svjestan da će tvoj život završiti i da postoji jedan cilj – raj.

Vizualni podsjetnici, koji se često nazivaju Memento mori (latinska izreka koja znači: „Sjeti se da ćeš umrijeti“), neki su od načina koji ti mogu pomoći držati nadolazeću smrt u svojim mislima. Svetog Jeronima, Alojzija i Mariju Magdalenu, među ostalima, klasični su slikari često prikazivali s lubanjama. Sveti Franjo Asiški jednom je blagoslov subratu Leu potpisao Tao križem i crtežom male lubanje. Papa Aleksandar VII. zaposlio je talijanskog umjetnika Berninija da mu izradi lijes koji je držao u svojoj spavaćoj sobi zajedno s mramornom lubanjom na radnom stolu, kako bi ga podsjećali na prolaznost života. Blaženi James Alberione, utemeljitelj Kćeri svetog Pavla, također je držao lubanju na svom stolu.

Od smiješnih anegdota do ozbiljnih meditacija, prisjećanje na smrt dalo je novo svjetlo drugim stvarima u mojem životu. Pomoglo mi je prisjećati se da ću jednog dana umrijeti, da. Ali više od toga, držalo je Krista preda mnom.

Lubanja na mom stolu svaki me dan podsjeća da ću umrijeti i da je moj Spasitelj preobrazio smrt u vrata u novi život.

Dakle, nabavite lubanju za svoj stol!

I ako vas tko što pita, recite da vas je časna natjerala.

Izvor: Aleteia

Prevela Ana Marija Lončar; Book.hr