Foto: Monkey Business Images, Shutterstock
Ne želim se hvaliti, ali iskreno mogu reći da sam bio izvrstan učenik u školi. Pratio sam na satu, puno sam učio i dobivao dobre ocjene. Volio sam (i još uvijek volim) učiti. Oduvijek sam bio siguran da je obrazovanje ključ za budućnost.
Pokušao sam to prenijeti i na svoju djecu. Svaki dan čitam svojem jednogodišnjem sinu. Tako sam čitao i svojem najstarijem sinu koji sada ima 11 godina. Uz dodatan financijski trud omogućili smo mu da ovdje, u Brazilu, ide u jednu od najboljih škola u gradu. Kao što je moj otac uvijek govorio: „Obrazovanje je investicija.“
Sjeo sam kako bih razgovarao sa sinom da saznam što utječe na njegovo učenje. Nisam saznao ništa neuobičajeno: samo neki uobičajeni problemi s određenim predmetima. Pokušao sam na drugi način…
Nedavno je moj najstariji sin počeo dobivati loše ocjene. Pao je portugalski jezik – moj najdraži predmet! Njegov me je (ne)uspjeh iživcirao, možda čak i razbjesnio. Još sam se gore osjećao kad su mi iz škole javili da će morati ići na dopunsku nastavu kako bi mogao ponovno polagati neke ispite. Tad sam počeo razmišljati: „Ja nikad nisam ovako uzrujao svoje roditelje… Zašto nam netko tko ništa ne radi, osim učenja, i vidi koliko moramo raditi za njegovo obrazovanje to vraća tako?“
Trebalo mi je nekoliko dana da shvatim gdje sam pogriješio. Zamolio sam Boga da mi oprosti što sam tako razmišljao. Zatim sam pokušao shvatiti što se zapravo događa, umjesto da ga kažnjavam, svađam se i vičem.
Sjeo sam kako bih razgovarao sa sinom da saznam što utječe na njegovo učenje. Nisam saznao ništa neuobičajeno: samo neki uobičajeni problemi s određenim predmetima. Pokušao sam na drugi način: otišao sam u školu i provjerio kako se moj sin ponaša na nastavi. Sve je bilo u redu.
Nakon toga, shvatio sam da se trebam zanimati za njegovo školovanje, ali da me njegov ne baš sjajan uspjeh ne treba frustrirati.
Kako sam došao do tog zaključka (koji nije bio jednostavan za mene)? Razmišljajući o ova četiri veoma važna čimbenika:
Moj sin nije isti kao ja
Hvala Bogu, svi smo različiti; svatko ima kvalitete kojima se nadopunjujemo u obitelji. U stvari, moj je sin bolji od mene u nekim stvarima kao što su igranje nogometa i sklapanje prijateljstava. Zašto bih ja onda zahtijevao da se ponaša kao ja, i da ima jednako dobre ocjene kao što su bile moje?
Ocjene nisu sve
Ocjene su, djelomično, samo fotografija jednog trenutka. Naravno da ako se dobro pripremi i ne bude nervozan prije ispita, da ima veću moćnost dobiti bolju ocjenu. Ali i ja imam neke izuzetno inteligentne prijatelje koji su više puta polagali završne ispite jer ih je ‘uhvatila’ trema prije polaganja i blokirali su. S druge strane, imam prijatelje koji su bili grozni učenici, a danas su izvanredni stručnjaci.
Pritisak ne pomaže
Zato mislim da i mene djelomično treba kriviti za sinovljev neuspjeh. Uvijek sam ga ‘tlačio’ da ima dobre ocjene. Sad znam da pritisak može više štetiti nego li koristiti.
Izazovi su i prilike
Svakome od nas neki su predmeti jednostavniji od drugih. Akademski izazovi, ako im pristupamo s više truda i potrebnom pomoći, nisu prepreke nego su niti vodilje intelektualnom razvoju. Moj je sin pao portugalski, ali je bio sjajan na engleskom jeziku. Trebam li još što reći?
Nakon što sam sve ovo shvatio, osjećam se sposobnijim pomoći svojem sinu u nadolazećim izazovima bez stvaranja pritiska i frustracije. I ovako ću ga motivirati: prepoznajući njegove poteškoće i trud, poštujući njegove mogućnosti, pomažući mu, i iznad svega, iskazujući mu ljubav. Uvijek!
Izvor: Aleteia
Prevela Ana Marija Lončar; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
