Foto: Shutterstock
Ponovljeni zakon 8,1-9,6
Kako nas Bog odgaja
Plodovi koje Bog želi su: da dođemo do pravog života, da razmnožimo vjeru koju imamo, da uđemo u obećanu zemlju i zaposjednemo je. Taj put odgoja proći ćemo ako spoznamo način na koji nas Bog odgaja. A jedini način, put kojim to možemo prijeći je kroz njegovu riječ, držeći i vršeći sve što nam je Bog zapovjedio. Tu baštinu imamo po obećanju koje je Bog dao našim ocima u vjeri (Pnz 8,1)
Mislio sam da ću nadrapati ako ih ne budem vršio ili da će me kazniti. A s takvim krivim motivom nemoguće je dobiti dobar plod
Od malih nogu potpuno sam krivo shvaćao potrebu vršenja njegovih zapovijedi; mislio sam da ću nadrapati ako ih ne budem vršio ili da će me kazniti. A s takvim krivim motivom nemoguće je dobiti dobar plod. Zašto nam je Bog dao zapovijedi i zašto su one toliko važne? Zato što jedino po njima možemo ponovno imati život, život u izobilju, obećanu zemlju. Odnos s Bogom kakav su imali Adam i Eva. Zapovijedi ne postoje radi Boga nego radi nas.
Mislimo da smo pravi vjernici, ali Bog nam u svojoj zapovijedi, primjerice kaže da moramo njega ljubiti svim srcem, dok mi svim srcem žudimo za materijalnim
Jedan od problema koji imamo je taj što nas Bog odgaja drugačije nego što mi odgajamo svoju djecu. Mi svoju djecu odgajamo za ovaj svijet, dok Bog nas odgaja za vječnost mijenjajući nam srce. Nama je takav način odgoja stran i neprihvatljiv jer imamo drugačije ciljeve i planove nego što su Božji. Bog nas vodi kroz pustinju (naše unutarnje stanje) tako što nas stavlja u nama neugodno stanje poniženja, iskušenja tako da dozna što nam je u srcu (Pnz 8,2). Bog pozna naše srce, ali nas stavlja u takve kušnje jer tada mi svojim izborom pokazujemo kakvo je ono tako što, svojim izborima, upoznajemo što nam je najvažnije, želimo li vršiti i slušati njegove zapovijedi. Mi možda mislimo da smo pravi vjernici, ali Bog nam u svojoj zapovijedi, primjerice kaže da moramo njega ljubiti svim srcem, dok mi svim srcem žudimo za materijalnim. Tako samo pokazujemo da još nismo upoznali Boga, sebe i da nismo prokušani da bismo ušli i zaposjeli obećanu zemlju. Tako i velika većina Izraelaca, iako su bili Božji izabrani narod, nije ušla u obećanu zemlju jer nisu obrezali svoje srce, tj. nisu naučili i prihvatili Božji način odgoja.
Bog nam želi ukazati na to da naši strahovi nisu realni te da možemo pobijediti neprijatelja čvrsto se držeći obećanja da ćemo do sita jesti i obilovati u zajedništvu s Njim
Područja na kojima nas Bog odgaja
Prvo u čemu nas Bog odgaja, po Knjizi Ponovljenog zakona, je: kako naučiti da ne živimo samo od materijalnog nego i od svake njegove riječi, koja je itekako živa i djeluje u nama, ovisno o tome kako se u svome srcu prema njoj odnosimo. Kako nas u tome kuša? Tako što nas vodi iz krajnosti u krajnost: jedno nas vrijeme ostavi bez materijalne sigurnosti, a onda nam nakon nekog vremena daje obilno. Kroz takav hod, u tom periodu, moramo u svom srcu priznati da nas On vodi, odgaja i popravlja, kao što i mi radimo sa svojom djecom. Na putu odgoja pokazuje nam da nas čuva i blagoslivlja nas na nama jedinstven način. Kao što među Izraelcima nije bilo bolesnih i odjeća im se 40 godina nije poderala, a bilo ih je oko dva milijuna. Na tom putu moramo se držati njegovih zapovijedi i rasti u strahu Božjemu (Pnz 8,4-6).
Drugo područje na kojem nas Bog odgaja: mijenja nam pogled (očekivanje srca) koje imamo prema njemu i prema obećanoj zemlji (Pnz 8,7-10). Takvim odgojem započinje i Knjiga Mudrosti, gdje kaže riječ da moramo u jednostavnosti srca pronaći Boga i o njemu imati ispravne i pravedne misli. Na ovom putu preodgoja našeg srca Bog nam želi ukazati na to da naši strahovi nisu realni te da možemo pobijediti neprijatelja čvrsto se držeći obećanja da ćemo do sita jesti i obilovati u zajedništvu s Njim. U ovom području odgoja, uz blagoslov ide i iskreno zahvaljivanje Bogu, zahvaljivanje od srca za sve što nam daje.
Nakon što prođemo veliku i strašnu pustinju, ne smijemo zaboraviti njegovo vodstvo jer…
Treće područje borbe u kojem nas Bog odgaja je: način na koji u svome srcu primamo milost. Svi smo mi slabi i pale naravi, i jedan od ozbiljnih problema našeg obraćenja je taj što moramo paziti kako će naše srce reagirati na njegov blagoslov. Riječ nas Božja upozorava da, nakon što prođemo veliku i strašnu pustinju, zemlju u kojoj ima plamenih zmija i štipavaca, te u kojoj nema dovoljno vode (milosti), ne smijemo zaboraviti njegovo vodstvo i u svome srcu se uznijeti, uzoholiti. Trebamo naučiti (poniznost) sjećati se svega puta kojim nas je Bog vodio. Ako zaboravimo put u kojem nas je vodio i odgajao, moglo bi nam se dogoditi da se uzoholimo. Da damo hvalu sebi, a ne njemu. U ovom području odgoja vrlo je ozbiljno i upozorenje da će nas Bog uništiti, da će nas nestati i da ćemo izginuti ako se srcem budemo klanjali nečem ili nekom drugom.
Ako nismo naučili slušati Boga stavljajući njegovu volju i riječ u svoje srce, onda još nismo došli do obećane zemlje
Dio svoje duhovne borbe nisam dobro razumio. Svoj odnos, i sazrijevanje u odgoju gledao sam drugačije nego što to kaže njegova riječ.
Na početku devetog poglavlja Ponovljenog zakona Bog im kaže da će danas ući u obećanu zemlju. Što znači to danas? To označava trenutak kada smo naučili biti odgojeni za obećanu zemlju (odnos s Bogom). Ako nismo naučili slušati Boga stavljajući njegovu volju i riječ u svoje srce, onda još nismo došli do obećane zemlje. Još nije došlo naše danas. Ipak, ovdje nije važno samo vrijeme nego i čežnja, koliko u srcu ljubimo njegovu riječ.
Od dva milijuna Izraelaca samo su dvojica ušla u obećanu zemlju. Naime, kako bismo shvatili ozbiljnost odgoja našeg srca, moramo vidjeti i da se Bog ne šali: iako su Izraelci njegov izabrani narod, samo su dvojica ušla u obećanu zemlju. Jesam li spreman biti jedan od milijun?
Prava duhovna borba ne odvija u pustinji, nego počinje onda kada uđemo u obećanu zemlju!
Zanimljivo mi je bilo kada sam shvatio da se prava duhovna borba ne odvija u pustinji – jedan dio nje svakako se odvija, ali samo onaj u kojem se borimo na područjima koja se tiču našeg odgoja (obraćenja srca). Prava duhovna borba počinje onda kada uđemo u obećanu zemlju (Pnz 9,3). To je onaj dan kada smo (neko danas) pustili Boga da ide ispred nas. Naučili smo slušati ga. On je vatra što proždire, stoga ako promijenimo svoje mjesto pa se stavimo ispred njega, mogli bismo se tom vatrom opeći, ali nećemo jer onda još niti nismo za obećanu zemlju.
Bog nas odgaja zato što želi da ga upoznamo, želi da se zaljubimo u njega i da naučimo primati obilje njegove milosti…
U sljedećih nekoliko redaka devetog poglavlja Bog tri puta ponavlja (škola odgoja) – treći put ćemo možda i čuti. Ono što moramo naučiti u odgoju jest: da ne idemo u obećanu zemlju zbog svoje pravednosti – jer nismo pravedni – nego zbog njegova obećanja koje nam je dao po ocima. Treći put nam kaže da smo narod tvrde šije, a tvrde je šije svatko tko nije naučio sagnuti svoju oholu glavu (poniznost) pred svemogućim, pravednim, ljubećim Ocem. A savršena pravednost je poznavati njega (Mudr 15,3).
Zašto nas Bog odgaja
Zbog nepoznavanja razloga, i načina odgoja imamo velikih problema kod primanja Božje milosti i ljubavi.
Zašto nas Bog odgaja?
Bog nas odgaja zato što želi da ga upoznamo, želi da se zaljubimo u njega i da naučimo primati obilje njegove milosti, koje pripada njegovim izabranicima (Mudr 4,15).
Ponovljeni zakon 8,1-9,6
»1Držite i vršite sve zapovijedi koje vam danas naređujem da biste živjeli i razmnožili se i da biste ušli i zaposjeli zemlju koju je Jahve pod zakletvom obećao ocima vašim. 2Sjećaj se svega puta kojim te Jahve, Bog tvoj, vodio po pustinji ovih četrdeset godina da te ponizi, iskuša i dozna što ti je u srcu: hoćeš li držati zapovijedi njegove ili nećeš. 3Ponižavao te i glađu morio, a onda te hranio manom – za koju nisi znao ni ti ni tvoji oci – da ti pokaže kako čovjek ne živi samo o kruhu, nego da čovjek živi o svemu što izlazi iz usta Jahvinih. 4Tvoja se odjeća na tebi nije izderala niti su ti noge oticale ovih četrdeset godina. 5Priznaj onda u svome srcu da te Jahve, Bog tvoj, odgaja i popravlja, kao što čovjek odgaja sina svoga. 6I drži zapovijedi Jahve, Boga svoga, hodeći putovima njegovim i bojeći se njega!
7Ta Jahve, Bog tvoj, vodi te u dobru zemlju: zemlju potokâ i vrelâ, dubinskih voda što izviru u dolinama i bregovima; 8zemlju pšenice i ječma, loze, smokava i šipaka, zemlju meda i maslina; 9zemlju u kojoj nećeš sirotinjski jesti kruha i gdje ti ništa neće nedostajati; zemlju gdje kamenje ima željeza i gdje ćeš iz njezinih brdina vaditi mjed. 10Do sita ćeš jesti i blagoslivljati Jahvu, Boga svoga, zbog dobre zemlje koju ti je dao.«
11»Čuvaj se da ne zaboraviš Jahvu, Boga svoga, zanemarujući njegove zapovijedi, njegove uredbe i njegove zakone koje ti danas dajem. 12I pošto se najedeš do sitosti, posagradiš lijepe kuće i u njima se nastaniš; 13kad ti se krupna i sitna stoka namnoži; kad se nakupiš srebra i zlata i kada sve tvoje uznapreduje, 14nemoj da se uznese srce tvoje i da zaboraviš Jahvu, Boga svoga, koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva; 15koji te proveo kroz onu veliku i strašnu pustinju, kroz zemlju plamenih zmija i štipavaca, suhim i bezvodnim krajem; koji ti je izveo vodu iz stijene tvrde kao kremen; 16koji te u pustinji hranio manom, nepoznatom tvojim ocima, da te ponizi i da te iskuša te da na kraju budeš sretan. 17Ne reci tada u svome srcu: svojom sam moći i snagom svojih ruku sebi namaknuo ovo bogatstvo. 18Sjeti se Jahve, Boga svoga! Ta on ti je dao snagu da stječeš bogatstvo da tako ispuni – kao što je danas – svoj Savez za koji se zakleo tvojim ocima.
19Ako li zaboraviš Jahvu, Boga svoga, i pođeš za drugim bogovima te njima budeš iskazivao štovanje, njima se klanjao, kunem vam se danas da ćete zacijelo izginuti; 20poput naroda koje će Jahve pogubiti pred vama, tako će i vas nestati jer niste poslušali glasa Jahve, Boga svoga.«
»Slušaj, Izraele! Danas prelaziš preko Jordana da sebi podvrgneš narode i veće i brojnije nego što si ti; velike gradove, s utvrdama do nebesa; 2narod velik i gorostasan poput Anakovaca, koje već poznaješ i o kojima si slušao: ‘Tko da odoli Anakovcima?’ 3Znaj, dakle, danas da Jahve, Bog tvoj, ide pred tobom. On je vatra što proždire; on će ih oboriti, tebi ih podvrgnuti. A ti ćeš ih onda rastjerati i ubrzo pobiti, kako ti je Jahve i rekao. 4Pošto ih otjera ispred tebe Jahve, Bog tvoj, nemoj reći u srcu svome: ‘Jahve me uveo da zaposjednem ovu zemlju zbog moje pravednosti.’ Naprotiv, zbog opačina onih naroda Jahve ih tjera ispred tebe. 5Ne ideš ti da zaposjedneš njihovu zemlju zbog svoje pravednosti i čestitosti svoga srca, nego zato što Jahve, Bog tvoj, zbog opačine onih naroda tjera njih ispred tebe da tako održi riječ kojom se zakleo tvojim ocima: Abrahamu, Izaku i Jakovu.
6Znaj, dakle, da ti Jahve, Bog tvoj, ne daje ovu dobru zemlju u posjed zbog tvoje pravednosti, jer si ti narod tvrde šije!«
Autor: Mario Halužan, voditelj Škole molitve
Božja riječ je biser koji treba pronaći i otkopati jer samo se po njoj može u svakom od nas događati bolji svijet.
Biblijski tekstovi opisuju konkretne događaje no Božja riječ kroz njih istovremeno progovara srcu onoga tko ih čita i razmatra. Božja riječ nas uzdiže, opominje, tješi i poučava!
Priključite se „Školi molitve” i izgradite svoju osobnu te zajedničku (grupnu) molitvu. Više o „Školi” možete saznati ovdje!
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
