Foto: fizkes, Shutterstock

(…) Događaji Jonina života za nas su ogledalo u kojem se možemo vidjeti i imenovati svoj bunt.

Jonine svađe s Bogom, posebno ona kod ricinusova grma, zapisi su autentična odnosa. Odnosa puna napetosti i sukoba interesa. Jasno nam je da između Božjega i našeg mišljenja postoji distanca. Ako je odnos autentičan, moramo se s tim pomiriti. Bez da se prikazujemo kao pobožna djeca. Moramo si priznati da se ponekada ljutimo na Boga jer nije onakav kakvim bismo ga mi htjeli, jer nas ne vodi smjerom koji smo si mi zamislili. Ali upravo iz iskrenosti te borbe rađa se prava pustolovina, a ne njezin privid. Ako pak bježimo od te disharmonije, polako plovimo u smjeru nepoznavanja i ravnodušnosti. Odnos umire. Postaje prividan.

Genijalno pokazivanje emocija

Jona, kada bježi, zna da bježi od Boga. A mi radimo manevre koji nam pomažu da prevarimo sami sebe. Kažemo: „Ja sam pobožan, sve je u redu“, a u dubini srca sjedamo u zrakoplov za Taršiš i bježimo od Gospodina. Mi smo poput konja i mazge o kojima piše psalmist, koji se mogu obuzdati samo uzdama. To što se Jona ne boji pokazati svoje frustracije i nezadovoljstva, zapravo je genijalno! I mi bismo tako morali. Bog se nije rastužio zbog Jonina postupka. Nije mu rekao: „Znaš što, sinko dragi, ja ću si pronaći koga drugoga, ti mi stvaraš previše problema.“ Onako kako se bori za spasenje Ninivljana, tako se bori i za Jonino spasenje i za njegovo obraćenje.

Iz knjige „Bog traži čovjeka“ autorice s. Bogne Młynarz, ZDCh. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.

Za Book.hr priredila I. A., odabrala A. P.

Podržite naš rad