Razlog zbog kojeg ne osjećamo prisutnost Duha Svetoga u molitvi (i zašto nam se odnosi s ljudima kvare) Naučili smo se sakrivati u bolest, u posao, u ovisnosti, u strahove – još dok smo bili djeca – kako bismo pobjegli od emocija, od svijeta, koji nas plaši. Kad dođemo pred Boga onakvi kakvi jesmo, postajemo slobodni za život u ljubavi...

Foto: Shutterstock

Da bi nastao plamen, moramo imati pravo ulje, a ne umjetno. Ulje – to su tvoji istinski osjećaji…

Među nama postoji puno onih koji su imali djetinjstvo puno rana, doživljavali smo puno toga što nas je prerastalo i strašilo.

Jedno je sigurno: naučili smo se ne osjećati prave osjećaje, jer oni su bili vrlo bolni

Osjećali smo se slabi, krivi, odbačeni, poniženi, postiđeni. U našem djetinjstvu rodili su se osjećaji koje je bilo teško podnijeti: ljutnja, stid, bol, očaj, osjećaj napuštenosti, nesigurnosti, slabosti. Dijete, budući da nije u stanju sve to izdržati, bježi od tih osjećaja i gradi obrambene mehanizme koji ga brane: laže, izdaje tajne, bježi u svijet igračaka ili prebacuje svoj strah i agresiju na mlađu braću i sestre ili na kolege i kolegice. Druga djeca bježe u spavanje, hranu, filmove, igrice, glazbu ili obećavaju sebi da više nikada neće govoriti istinu, jer su zbog nje bili kažnjavani. Ali tada je još gore. Jedno je sigurno: naučili smo se ne osjećati prave osjećaje, jer oni su bili vrlo bolni. Jedna skupina djece naučila se biti bolesna ili glumiti žrtvu, da bi na taj način onemogućila napad na sebe i izazvala sažalijevanje. Postoji i takva skupina koja je tražila ljubav – koju nisu doživjeli od roditelja – u strancima, postajući istodobno ovisnima o tim ljudima.

I tako je i do danas – nesvjesno zatvaramo oči pred svojim osjećajima ili željama i ta zatvorenost pravi u nama umjetnu osobnost, masku osobe, koja mi nismo

Nemalen broj je bježao u samozadovoljavanje ili u prerana seksualna iskustva, drugi su tražili utjehu i zaborav u alkoholu ili narkoticima. Sve zbog toga da ne bi osjetili ono što se skrivalo u srcu: bol, mržnja, ljutnja, neopraštanje, poniženje, ljubomora, stid, strah. I tako je i do danas – nesvjesno zatvaramo oči pred svojim osjećajima ili željama i ta zatvorenost pravi u nama umjetnu osobnost, masku osobe, koja mi nismo.

Ali ako smo neistiniti, onda nemamo prigodu za istinski susret, ni s Bogom, ni s ljudima. Zbog toga ne osjećamo prisutnost Duha Svetoga u molitvi, a odnosi s ljudima se uništavaju

To je ugašen život, u tami, bez svjetla, bez utjecaja javnosti, bez istine, bez SVIJEĆNJAKA ŽIVOTA. Umjetan osmijeh ili kamena maska često kriju stid, krivicu, ljutnju i strah. Ali ako smo neistiniti, onda nemamo prigodu za istinski susret, ni s Bogom, ni s ljudima. Zbog toga ne osjećamo prisutnost Duha Svetoga u molitvi, a odnosi s ljudima se uništavaju. Onaj tko je prihvatio svoje istinske osjećaje, čovjek je koji je ispunio uvjet za primanje Duha Svetoga u svoj život! Imajući istinite osjećaje, mi smo uistinu svoji i tada dolazi k nama Duh Istine i Ljubavi. U našoj unutrašnjosti nalazi se svijećnjak koji treba upaliti ljubavlju Duha. Duh to želi, ali da bi nastao plamen, moramo imati pravo ulje, a ne umjetno. Ulje – to su tvoji istinski osjećaji.

Iz knjige patera Augustyna Pelanowskog „Od Duha do uha”. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete kupiti ovdje.