Svibanj, Marijin mjesec, završavamo još jednim marijanskim blagdanom. Danas slavimo spomen pohoda Blažene Djevice Marije njezinoj rođakinji Elizabeti. O tom događaju izvještava evanđelist Luka (1, 39-57), a spominjemo ga se i u drugom radosnom otajstvu svete Krunice. Dva mjeseca nakon bezgrešnog začeća, Marija je pohodila trudnu Elizabetu koju je Svevišnji u dubokoj starosti blagoslovio potomkom. Elizabeta i njezin muž Zaharija dobili su sina Ivana, koji je krstio Isusa u rijeci Jordan i koji je život završio kao mučenik. Marija je krenula u posjet iz Nazareta u Elizabetino selo Ein Karem, nedaleko od Jeruzalema. Put je bio dug oko 149 kilometara, za što je trebalo pet dana pješačenja.
Susret Marije i Elizabete
Čim je Elizabeta vidjela i čula Mariju, zaigralo joj je dijete u utrobi. Bio je to i prvi susret Isusa i svetog Ivana Krstitelja. Elizabeta se je napunila Duha Svetoga i radosno kliknula: „Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!“ (Lk 1, 42). Taj Elizabetin zaziv postao je sastavni dio molitve „Zdravo, Marijo“. Marija je od sreće izrekla hvalospjev Bogu, što je njoj, neznatnoj službenici povjerio tako odgovornu zadaću, da bude Majka Božja. Taj hvalospjev počinje riječima: „Veliča duša moja Gospodina i klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom“ (Lk 1, 46-48). Marija je ostala s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se je vratila kući (Lk 1, 56). Vratila se je prije nego što je Elizabeta rodila Ivana Krstitelja.
Blagdan Pohođenja Marijina prvi put se spominje 1263., kada je njegovo slavlje preporučio sveti Bonaventura.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.