Ilenia Siciliani/foto: divinarivelazione.org
„Dragi (prijatelji),
ovim svojim pismom željela bih odgovoriti na mnoga pitanja koja ste mi postavili, pa i preko medija.
Još otkada sam bila malena, uvijek sam željela činiti nešto za dobro drugih i to me je poticalo da djelujem za veliku vrijednost pravde. Za mene je bilo vrlo važno da dobro trijumfira nad zlom i zato sam htjela dati glas posljednjima, to jest onima koji su trpjeli nepravde i koji se nisu mogli obraniti.
„Odmah nakon mature počela sam se pripremati za predstavljanje na vojnim natjecanjima“
Ostvariti tu želju u Oružanim snagama činilo mi se normalnom posljedicom i odgovorom na ovu želju mog srca. Odmah nakon mature počela sam se pripremati za predstavljanje na vojnim natjecanjima. Trenirala sam u teretani trčanje i borilačke vještine koje sam smatrala važnima za osobnu obranu i za obranu drugih. Prva natjecateljska iskustva koja sam prošla bila su ona za aeronautiku, gdje sam imala prvu vojnu obuku. Utvrdila sam svoj put u vojsci sve dok nisam pronašla harmoniju svoga srca u Carabinierima (nell’Arma dei Carabinieri). Carabiniere je za mene bio – i još uvijek je – način na koji se biva i živi u kontaktu s ljudima, vjerujući u duboke vrijednosti za koje je čovjek spreman žrtvovati i život, uvijek u tihoj službi: obrana države, naroda, najslabijih, kako bi trijumfirala pravda. Moj uzor bila je zaštitnica Carabiniera – Virgo fidelis, apsolutno vjerna žena – zbog njena primjera poniznog života službenice, htjela sam biti na strani pravde i istine.
Završila sam svoju misiju na Siciliji, u Caltanissetti, radeći u mnogim hitnim situacijama i potrebama. Potpuno sam se – darujući cijelu sebe – posvetila posljednjima tamo gdje me je zajedno s mojim hrabrim kolegama vodilo poslanje.
„Činilo mi se da mi, unatoč svemu, nešto nedostaje, ali nisam znala što…“
Htjela sam ići na jedno marijansko hodočašće kako bih imala prostor tišine i kako bih sve više razumjela ono što je željelo moje srce koje me još uvijek ostavljalo nemirnom. Činilo mi se da mi, unatoč svemu, nešto nedostaje, ali nisam znala što…
U lipnju 2018. godine ukazala se prilika otići u Međugorje s grupom vojnika i prijatelja koju je vodio svećenik koji je bio moj vojni kapelan u vojsci.
Na zračnoj luci Fiumicino susrela sam se s Misionarkama Božanske Objave (Missionarie della Divina Rivelazione) s kojima se uspostavilo neposredno prijateljstvo. Oduševila me njihova radost i vedrina koju sam pročitala u njihovim očima i u njihovu životnom primjeru.
Nakon hodočašća počela sam razmišljati o stvarnoj razlici između carabinierskog poziva i poziva Misionarki Božanske Objave. Činilo mi se da sam ostvarila svoj san, ali počela sam shvaćati da ne živim u potpunosti ono što želi moje srce.
Misionarke Božanske Objave/ foto: divinarivelazione.org
Nosila sam oružje, a one svetu krunicu. Bila sam poslušna autoritetu govoreći: ‘Zapovijedajte!’, a one su bile poslušne Gospodinu govoreći: ‘Evo me!’. Nosila sam uniformu, a one su imale habit. Zaklela sam se na vjernost Domovini, a one su se redovničkim zavjetima zaklele na vjernost Gospodinu. Radila sam s ljubavlju i branila Zakon Države, a one su u punini života radile kako bi odgovorile na Zakon napisan u srcu: Zakon Ljubavi!
„Shvatila sam da moj projekt potpunog darivanja same sebe u misiji kao Carabiniere za mene više nije dovoljan…“
U čemu je, dakle, razlika? Kako dati potpuni smisao svom životu? Shvatila sam da moj projekt potpunog darivanja same sebe u misiji kao Carabiniere za mene više nije dovoljan. Privukla me misao da bi me Gospodin mogao pitati da prihvatim Njegov projekt i živim pun i potpun život u Njegovoj službi, onakav kakvog sam vidjela u Misionarkama. Nije mi, dakle, nedostajalo nešto, nego Netko: Isus Krist!
Sada prepoznajem da je moj život u vojsci bio providonosna priprema do otkrića da Bog ima san veći od mojeg. Ono što sam tražila – imati posao kao služenje – našlo je puninu u životu Misionarki Božanske Objave što je sažeto i u njihovom geslu: ‘Serviam’ – ‘Služit ću Ti!’.
I dalje ću služiti drugima donoseći ljepotu evanđelja kako bih pomogla osobama pronaći Božje Kraljevstvo već u ovom životu, i put neba!
Osobito zahvaljujem svojim roditeljima: od njih sam primila vjeru i naučila vrijednosti vjernosti, iskrenosti, pravde, poštenog i vrijednog rada.
Sve vas molim jednu molitvu za mene, kako bih znala hoditi u ovoj ‘božanskoj avanturi’, pouzdajući se potpuno u put koji je utrt za mene. Bog nas blagoslovio i Djevica neka nas štiti.
Ilenia
Ilenia je dvadesetšestogodišnja djevojka podrijetlom iz mjesta Roccasecca. Svoju dosadašnju prestižnu službu kao Carabinierie imala je na Siciliji. Ovih dana dolazi u Rim gdje će u samostanu započeti redoviti put probacije.
Izvori: Fratellanza umana; Divinarivelazione
Prijevod: HKM
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
