Foto: Figulus, Shutterstock
Sestra Miriam. Ne želi da joj se obraćam „časna majko”, iako je vrhovna poglavarica družbe. Ona je ta koja me zaposlila na ovom projektu, ponudila mi pomoć, a onda postala tajanstvena. Zapravo, govorila je i više nego što sam tražio, ali ondje gdje bi se mogli očekivati nekakvi teološki izazovi, zašutjela je.
„Tada nisam znala ništa o Faustini, o njezinu dnevniku, o Krunici Božjeg milosrđa…“
– Kako vam već rekoh, i ja sam došla u zajednicu ne znajući ništa o Faustini. Jednom smo se šetajući uputile na groblje. Na jednom od spomenika pročitala sam: „Faustyna Osińska“. Mislila sam da je to ta Faustina kojoj se objavio Isus i čudila sam se jer sam mislila da je ona pokopana u Krakovu. Tad još nisam razlikovala našu duhovnu majku od naše majke utemeljiteljice. Došla sam u ovu zajednicu jer me fasciniralo sâmo otajstvo milosrđa. Tada nisam znala ništa o Faustini, o njezinu dnevniku, o Krunici Božjeg milosrđa. Često sam se molila pred slikom Milosrdnog Isusa, ali nisam imala pojma odakle ona potječe i što do kraja predstavlja…
– A nakon svih ovih godina, možete li zamisliti postojanje u ovom samostanu bez Faustine? Je li moguće štovanje milosrđa bez svega onoga što je svijet dobio njegovim objavljenjem?
– Mogu zamisliti. Na kraju krajeva, Božje milosrđe postoji od postanka svijeta. Ali zavoljela sam karizmu naše zajednice, zavoljela sam Faustinu. Osoba koja živi u ovoj zajednici upija njezinu karizmu poput spužve. Čini mi se da bi naše dopiranje do ljudi bilo siromašnije kada ne bismo imali sliku Milosrdnog Isusa, kada ne bismo imali Krunicu Božjeg milosrđa…
„Isprva nitko nije povjerovao Faustini“
– Je li vas Faustina Kowalska fascinirala na prvi mah? Jeste li ju prihvatili bez otpora?
– Zapravo ne. Na početku sam bila pomalo sumnjičava prema njezinu dnevniku, prema objavama. Neke sestre otvaraju se spontano na njezinu duhovnost i mogu je prihvatiti od prvog susreta. Ja sam istraživala, vagala što je u svemu tome Božje, a što ljudsko, i to ono ljudsko koje nas ponekad uznemirava ili zabavlja. Isprva nitko nije povjerovao Faustini. Sestre magdalenke smatrale su ju „fanatičarkom i histeričarkom”. Crkva je dugo zabranjivala uopće i govoriti o njoj. Smatram da većina nas, upoznajući Faustinu Kowalsku, prolazi put sličan onomu koji je prošao vlč. Sopoćko. Nakon prvog susreta s Faustinom bio je prestravljen i izgubljen. Htio je odustati od uloge ispovjednika sestara Majke Božje od Milosrđa. Nakon toga, izravno govoreći, „poslao ju je na psihijatriju“. Čovjek koji se susreće s natprirodnom stvarnošću, ako želi tu stvarnost vjerno proživjeti, mora se, osim vjerom, poslužiti i razumom i razboritošću. Ne možete u sebi ugasiti sumnje. Samo što taj razum i sumnje ne smiju blokirati čovjeka, kao što nisu blokirale ni vlč. Sopoćka. (…)
Ulomak iz knjige „Svaka je duša poseban svijet“ autora Jana Grzegorczyka, koja izlazi uskoro! Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
