Kada si dopustio da obolim od gube, želio si od mene sve… Donosimo vam potresnu molitvu žene oboljele od gube. Nismo svi pozvani na patnju, no Bog ipak neke duše odabire da budu supatnici u njegovoj muci…

Foto: Pixabay

Jedna pedesetosmogodišnja žena, koja je s tri godine oboljela od gube, napisala je potresnu molitvu/svjedočanstvo. U 35. godini susrela je Isusa i potpuno mu se predala:

„Moj nebeski Otac, koji me tako snažno voli, kada je dopustio da obolim od gube dobro je znao što čini, jer Otac uvijek želi ono najbolje za svoje dijete. Gospodine, držiš me za ruku kao što otac drži maleno dijete koje još ne zna hodati. Nemam ništa, sve sam izgubila – novac, zadovoljstvo, žensku toplinu, čak i moju želju poniznog služenja drugima. Nisi htio da služim onima koji trpe; izgubila sam dlanove, stopala, oči… Kada si dopustio da obolim od gube, želio si od mene sve. Zašto si to dopustio, dobro znam. Želio si da moje zvanje u Crkvi, po primjeru male Terezije, bude ljubav. I ja također želim biti srce u tijelu Crkve. Ne mogu činiti ništa drugo i to je sva moja radost.

Kroz godine moje bolesti shvatila sam da me želiš za sebe i pristala sam na to, a moje srce ispunilo se mirom i radošću. Znaš me, Gospodine, znaš sve ono što sam prošla kroz tjelesno i duhovno trpljenje. Kad sam imala 25 godina, u neopisivim bolima izgubila sam oči. Borila sam se poput lavice iz ljubavi prema tebi. Dopustio su da shvatim da je moje trpljenje bilo moje posvećenje tebi. Hvala ti za sve što si učinio, znam da je Crkvi to potrebno. Pogledaj, Gospodine, kako je uništeno moje nježno tijelo. Ne bunim se protiv tvojih djela, nego sam ti zahvalna i cijelu vječnost govorit ću ti hvala, jer i ako umrem ove noći znam da je moj život bio ispunjen. Oče, sve što si htio od mene – dala sam ti. Voljela sam čitati, a ti si uzeo moje oči. Voljela sam šetati i trčati po šumi, a ti si uzeo moje noge. Voljela sam brati cvijeće na proljetnom suncu, a ti si uzeo moje ruke. Žena sam, voljela sam svoju kosu, nježnost ruku i ljepotu tijela. Sada sam gotovo bez kose, a umjesto nježnih prstiju imam tvrde komade drveta.

Molim te za sve koji na cijelom svijetu boluju od gube, a posebno za one koje uništava moralna guba. Za njih ti prikazujem sebe u ovoj tihoj patnji, jer i oni su moja braća i sestre. Tebi na slavu prikazujem svoju tjelesnu gubu, da njih ne bi uništila duhovna guba.“[1]

[1] Ime ove žene je Veronika. Molitva je snimana diktafonom, a nalazi se u knjizi Benediktinca o. Daniela Ange.

Izvor: Mladi misionari