Foto: Shutterstock
Kako sam već bila spomenula, asistentica sam djetetu s posebnim potrebama u gradskom dječjem vrtiću. Smatra se da se u taj vrtić, s obzirom da pripada Gradu, ne može upasti samo tako, nego ti treba neka posebna veza, moraš biti u nekoj stranci itd. No, ja sam imala samo jednu posebnu vezu, onu Božju i u Njegovoj sam stranci. 😉
Kad sam čula sve dijagnoze djeteta za koje ću se morati brinuti, nije mi bilo svejedno. Znala sam da će biti izuzetno zahtjevno i da će to biti poseban izazov za mene. No, nisam znala da ću na svom radnom mjestu imati prilike doživjeti kolegice u njihovoj ranjivosti.
Tako me je naš maštoviti, zaigrani Bog jedno jutro iznenadio s tetom kuharicom.
Kad mi je prije nekih mjesec dana prvi put spomenula tu operaciju i svoje strahove, predložih joj da ode do svećenika i zamoli ga za razgovor…
Teta kuharica je prošla šezdesetu i zabrinuta je jer je sutra čeka operacija treće mandule. Zna ona da u tim godinama nijedna operacija nije bezazlena. Čim sam stigla na posao, sretoh je i u svom je điru upitah kakva su pak to sad izmišljanja s bolovanjem. Jako smo si postale bliske pa znam da mogu tako s njom. Ona se nasmije i kaže da joj to može biti, ipak i ona ima neka prava. Pitam je kad je operacija; ona kaže da je sutra i da ciljano nije išla ranije na bolovanje zato što zna da bi doma samo razmišljala o tome kako će to sve skupa završiti, jer je, kaže, veliki paničar a i doktorica joj je rekla nek’ se samo moli Majci Božjoj Bistričkoj, što je za „moju“ tetu kuharicu dovoljan razlog za zabrinutost…
Kad mi je prije nekih mjesec dana prvi put spomenula tu operaciju i svoje strahove, predložih joj da ode do svećenika i zamoli ga za razgovor, a možda i za bolesničko pomazanje. Posvjedočih joj vlastito iskustvo s bolesničkim pomazanjem. Ne, nisam ozdravila ali dobila sam novu snagu za sve što je bilo preda mnom. Imala sam i snage i odvažnosti i hrabrosti.
Na te me je riječi začuđeno pogledala i rekla mi da joj se sviđa to što sam rekla. Potkrijepila sam to riječima kako mi krivo mislimo da je bolesničko pomazanje sakrament „za umiranje“.
Odlučila je otići do svećenika.
Međutim, ipak nije uspjela naći vremena, načina, da tu odluku provede u djelo. Pa sam je tako to jutro upitala je li otišla do svećenika. A ona me, kao da se je posramila što nije otišla, dječje iskreno pogleda i upita bih li došla malo do nje u kuhinju nakon što si natočim kavu. Kažem da nema problema, da stižem uskoro.
Kad sam stigla, već me je čekao stolčić na koji sam sjela kako bih je saslušala. Ono što je uslijedilo bilo je veliko iznenađenje od Njega, za mene.
„Anika, znaš, ne znam molim li ja dobro“
Ta žena, koja bi mi po godinama mogla biti majka, stala je pred mene kao da ima nastup na nekoj važnoj predstavi, i započela je ovim riječima: „Anika, znaš, ne znam molim li ja dobro. Mislim… U srcu znam sve, znam sve kaj Mu hoću reći, ali kad trebam to izreći, onda to nikako ne ide preko mojih usana, ne znam ti ja složiti neke pametne rečenice.“
Odvratih joj da ako je sve u srcu, tada to nije problem, jer Bog vidi naše srce. Mi, ljudi ionako uvijek previše kompliciramo, a naš Bog je Bog jednostavnih rješenja. Ohrabrena i kao dotaknuta Božjom rukom, najednom je odlučila izrecitirati mi svoj način molitve. Nisam mogla vjerovati! Ja, obično, ograničeno stvorenje, imam privilegij čuti kako netko moli u svoja četiri zida. Pa, to je nešto što pripada ponajprije Bogu!
Svi smo pozvani na svetost
Evo kako se ta divna duša moli Presvetom Srcu Isusovu: „Presveto Srce Isusovo, izvore svakog dobra, ja ti se klanjam, vjerujem u te, ufam se u te, ja te ljubim i kajem se za sve svoje grijehe. Tebi poklanjam ovo moje siromašno srce, učini ga poniznim, strpljivim, čistim i da u svemu odgovara tvojim željama. Daj, o dobri Isuse, da ja živim u tebi i ti u meni. Štiti me u opasnosti, tješi me u nevoljama i žalostima. Udijeli mi zdravlje tijela, blagoslovi sav moj rad i daj mi milost svete smrti. Amen.“
Nakon što je izgovorila molitvu, ponizno me je upitala je li to tako dobro, je li ta molitva dobra. Oduševljeno odgovorih da je to najbolja i najljepša molitva. Naježila sam se više puta jer sam osjetila s koliko pobožnosti i dostojanstva ova žena upućuje vapaje svog srca, Srcu Isusovu.
Dalje mi je još nastavila pričati o svom životu, teškom životu svoje majke itd. Ali taj trenutak, kad je odvažno i dostojanstveno i ponizno molila njoj važnu molitvu, usjekao mi se u srce i pamet. Kako kaže ona naša pjesma: „Samo jedna riječ bi bila to – neopisivo!“ 😉
Mala čuda
Kad u dan krenem s Onime koji je stvorio dan preda mnom, i sve što me okružuje, a i mene samu, tada je svaki dan prožet malim čudima. Na nama je samo jesmo li spremni zamijetiti ih. Ili kako kaže pobudnica pape Franje „Radujte se i kličite“: „Treba nam duh svetosti koji će prožeti kako samoću, tako i služenje, kako intimnost, tako i zauzetost u evangelizaciji, tako da svaki trenutak bude izraz darovane ljubavi pod pogledom Gospodina. Na taj će način, svi trenuci postati stepenice našeg puta prema posvećenju.“
Anika Sačić; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
