Foto: Shutterstock
Sa svojim je mužem bila u braku već trideset i osam godina i nije joj bilo lako. Nakon što se vratio kući iz Vijetnamskog rata, gdje je služio u američkoj mornarici, počeo je patiti od posttraumatskog stresnog poremećaja. Vrativši se s bojišta godinama se suočavao sa ratnim sjećanjima. Iako je bio kršćanin, počeo je varati ženu te je postao alkoholičar.
„Ne želim biti dvolična“
„On nije sposoban raditi“, napisala mi je u pismu. „On je daleko od Gospodina. Godinama sam se revno držala zapovijedi da žene poštuju svoje muževe. Ako je Bog to rekao, vjerujem da je to istina, ali ne želim biti dvolična…“
Mnoge se žene nađu u sličnoj situaciji i tada mi često govore da, iako žele biti poslušne Gospodinu, ne žele biti licemjerne, odnosno činiti nešto što nema nikakvog smisla. Nježno, ali sa snažnim uvjerenjem, odgovaram im da ne želim tjerati žene da budu dvolične i da poštuju svoje muževe, iako prema njima ne osjećaju nikakvo poštovanje. Ovdje se uistinu ne radi o osjećajima, nego o tome kako žena može pomoći kontrolirati ludi krug čineći ono što nas Sveto pismo uči. Petar poziva žene da svojim bogoljubnim i čistim življenjem pridobiju svoje muževe koji su neposlušni Božjoj riječi (1 Pt 3, 1-2). Jasno je da žene mogu nastaviti dobivati bitke napadanjem i kritiziranjem muževa koji su se propili i koji lutaju ili ispravljanjem bilo kojeg drugog problema. Unatoč tomu, one će vjerojatno izgubiti rat.
Ona može odabrati između dviju mogućnosti
Kada je muškarac grub, nemaran ili nepažljiv, žena smije reći da joj on ne pokazuje ljubav i da se treba promijeniti; on svoje ponašanje treba popraviti i ja se u potpunosti slažem s time. Naravno, muškarac bi trebao razumjeti njezinu potrebu za ljubavlju koja je kod nje veoma snažna. Ako zbog njegovog ponašanja ona klone duhom i postane žalosna, on je pozvan biti muškarac od časti i pružiti joj ono što joj treba, odnosno ispuniti njezine potrebe. Međutim, ovdje se sada pojavljuje jedan problem – muškarac je na to pozvan, ali on neće nužno odgovoriti na taj poziv. U ovome trenutku žena može odabrati između dviju mogućnosti. Ona se može potruditi, prilagoditi situaciji i prema svome se mužu početi odnositi s poštovanjem, u skladu s onim što piše u Svetom pismu, ili može uvrijeđena sa smrknutim pogledom ustrajati u svom stavu bez poštovanja. Možda će tada reći: „Ako on osjeća nekakav manjak poštovanja, to je njegov problem. Kako ja mogu prema njemu osjećati poštovanje kada njemu uopće nije stalo do mene i onoga što ja osjećam? To bi bilo licemjerno.“
Mogu razumjeti zašto bi se žena mogla osjećati licemjerno poštujući čovjeka koji se prema njoj ružno ponaša. No ako ga ona nastavi osuđivati, bit će to kao da je samu sebe upucala u obje noge. Veoma su rijetke istinski zlobne žene, ali ženu njezine negativne emocije ponekad mogu potpuno obuzeti. Tada je najdublja čežnja njezinoga srca – ljubav – zamagljena njezinom negativnošću. Muž u takvom trenutku ne osjeća samo da nikada neće moći zadovoljiti njezinu potrebu za ljubavlju, nego i da ga ona ne poštuje kao cjelovitu osobu.
Tipičan muškarac možda to neće znati izraziti riječima, ali on se osjeća odgovornim ispuniti ženinu potrebu za ljubavlju i nekako želi ispuniti svoju potrebu za poštovanjem. Često to doživljava kao prevelik teret na svojim leđima. Hoće li muž koji ne osjeća da ga žena poštuje njoj to dati do znanja? Ne. U pravilu, muškarac se ne žali i ne plače. On jednostavno stisne zube i svoje osjećaje drži u sebi. Možda umire iznutra, ali neće to priznati svojoj ženi iz straha da će ona reći: „Ne zaslužuješ moje poštovanje.“ Stoga on šuti, povlači se u sebe i u toj se ljutnji polako udaljuje od nje. Žena, premda je dobila još jednu bitku, sada se još manje osjeća voljenom.
Ona ne osjeća ljubav s njegove strane, stoga joj se čini lažnim pokazivati mu poštovanje sa svoje strane. Osim toga, svojim bi mu poštovanjem poručila da pristaje na njegova pravila igre. Pitao sam jednu ženu: „Bojite li se da ćete poštujući svog muža umanjiti šanse da se on promijeni?“
„Bojite li se da ćete poštujući svog muža umanjiti šanse da se on promijeni?“
Odgovorila je: „Razmislivši o tome, zaključila sam da je upravo u tome stvar. Ako se pouzdam u svoje osjećaje (ili prijašnja iskustva kada se prijezir činio učinkovitim sredstvom), ne bih se usudila učiniti bilo što drugo. No ako iskoračim u vjeri, držeći se onoga što Bog nalaže, onda mu se prepuštam i vjerujem da će On učiniti ono što je rekao. Tako ne mogu pogriješiti! Odlučila sam poći tim putem, koliko god mi nepoznat bio.“
Amen! Ova je žena shvatila! Poslušnost Božjoj riječi ženu ne čini bespomoćnom licemjerkom. Dapače, ona je žena koja ljubi i sluša Boga. …
Vjerovati Božjoj Riječi i živjeti tako – isplati se
Nismo pozvani mijenjati sve i svakoga. Pozvani smo samo biti poslušni, a ostalo prepustiti Bogu. Ne tvrdim da je to jednostavno. Živjeti u skladu s Božjom riječi iziskuje velike napore. Za to treba imati ogromnu vjeru, hrabrost i duhovnu snagu, ali isplati se u svakom pogledu. …
Vjerovati Božjoj Riječi i živjeti onako kako ona nalaže izraz je ljubavi i poštovanja prema Bogu, a to nikada ne može biti licemjerno! Kada ujutro zazvoni budilica, mi je ugasimo i ustanemo iz kreveta, premda nam se to baš i ne da. Zar smo licemjerni zbog toga što činimo ono što nam se ne da, a znamo da trebamo? Ne, to je samo znak naše odgovornosti. Jednako i pokazati poštovanje kada ga možda ne osjećamo ne znači da smo dvolični. Štoviše, to je dokaz zrelosti.
Iz knjige „Ljubav i poštovanje” autora dr. Emersona Eggerichsa. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
