Foto: Shutterstock
Odrastao sam u obitelji gdje nije bilo Boga a bilo je puno zlostavljanja. Zadobio sam bezbroj rana.
Živio sam u bludništvu i pijankama sve do pred kraj fakulteta. Bio sam toliko nesretan i frustriran da nisam znao što da više probam kako bih se usrećio.
Bibliju sam smatrao „smećem“!
Tada mi je pala na pamet ideja koju sam desetak godina prije čuo od jedne gospođe. Kad me je ona upitala jesam li katolik, i imamo li kod kuće Bibliju, odgovorio sam da sam katolik, ali na dio pitanja o čitanju Biblije „dignuo mi se živac“ jer sam to smatrao „smećem“!) Tada sam otišao u Kršćansku sadašnjost da pitam i vidim kako izgleda ta Biblija, i koju bi bilo najbolje uzeti.
Navečer pred spavanje počeo sam čitati ono što mi se činilo zanimljivim, no sve više Evanđelje. Kako mi se „ta knjiga“ činila privlačnom i otkrivala mi u meni nešto što dotada nisam poznavao, kao neki izvor u meni, čitao sam je sve više i više, da bih naposljetku, nakon nekoliko mjeseci čitanja uglavnom Novog zavjeta i ponešto Starog (Sirah…), shvatio da su mi u glavi ostale brojne rečenice koje sam pročitao! Bila mi je to nevjerojatna spoznaja: kako sam „sve zapamtio“ jer inače nisam baš neki super učenik!
U to sam vrijeme prekinuo s curom; više nije bilo spavanja, i moram priznati da sam se preporodio, dobio snagu, i nešto što dotad nisam poznavao: nadu! No meni to nije bilo baš dovoljno. I onda mi je jedan prijatelj rekao da „u jednoj Crkvi postoji nekakvo čudno događanje, gdje se s ljudima nešto događa“. Nije mi bilo jasno o čemu govori jer sam do tada smatrao da se nešto „događa“ jedino izvan kršćanstva, jer dotad sam čitao o nekim fenomenima iz istočnjačkih religija. Iskreno, uvijek mi se činilo da su oni „u pravu“, a mi katolici „u krivu“, baš zbog toga što se kod njih „nešto događa“, a kod nas samo „monotonija, statika, drvene Marije“ i sl.
Tada sam počeo istraživati i guglati ključnu riječ „duhovna obnova“.
Duhovna obnova
Nisam znao što to znači, ali taj mi je prijatelj rekao da se na takvim susretima događaju te „neuobičajene stvari“. Nije mi bilo jasno ni što je to niti sam tada uspio pronaći informaciju o tome gdje bi se takvo što moglo održati. Dakle, tada sam došao kući na jedan vikend (inače sam kući išao jednom u mjesec-dva) i upravo je tog dana svećenik s oltara rekao da će se održati duhovna obnova u našoj župi i da će je voditi Josip Lončar!!
„Wow!!!“ pomislio sam. „Ja tražim naokolo, kad ono Bog meni ‘kući’ doveo čovjeka, i još se to zove duhovna obnova! Sve što sam tražio! 🙂
Prvog dana duhovne obnove nije mi bilo jasno kakva je to molitva: samo nešto razmatramo i sl. Nisam se dotada susretao s takvim način molitve i mislio sam da je to nekakva metoda „uvjeravanja“, nekakav New age i sl. No, u Josipovu pogledu vidio sam nešto drugo – Istinu. Nitko me dotad nije „tako gledao“! Drugi je dan bilo slično, ali nakon molitve po daru spoznanja uhvatila me je drhtavica i tresao sam se kao prut. Hladnoća koja me je uhvatila stiskala me je još barem sat vremena nakon susreta i povratka kući (a bio je peti mjesec i podosta toplo). Treći dan duhovne obnove imao sam cilj: osjetiti kako ta molitva „funkcionira“, kako je to biti pod utjecajem Duha. Nastojao sam se udobno smjestiti i sve izvanjske okolnosti podesiti na PERFECT kako ne bih kasnije mogao reći da je krivo nešto drugo, izvana. I taman pred molitvu, pored mene dođe bakica. Nije ništa govorila, samo je stajala… Nisam imao srca pored nje sjediti pa sam ustao i stao u stražnji dio crkve zajedno s još dvije osobe koje nisu imale gdje sjesti, iako naravno uz dozu ljutnje i frustracije. Kada je krenula molitva, odjednom sam „začuo“ da se nešto događa u meni i oko mene: kosa mi se počela ‘ježiti’, srce mi je počelo gorjeti, i odjednom mi se ‘glava zapalila’! Glava, lice i obrazi gorjeli su mi kao da mi je netko bacio kantu gorućeg ulja na glavu, više nisam mogao stajati i uhvatio sam se za stup da se ne skljokam jer sam se pitao što bi drugi mislili ako padnem, a zdrav sam i mlad!
Nakon toga sam otišao kući sretan i svima pričao tu „čudesnu priču“, na što su ljudi govorili da sam poludio i sl. Tada za mene više nije „povratka natrag“; to je bila prekretnica u mom životu, uski put koji treba slijediti. U tom sam se zanosu vratio na fakultet. Iduću nedjelju, desetak minuta prije mise, kleknuo sam u klupu i pomolio se i tada se je dogodilo ono isto: vatra se odjednom spustila na mene, na glavu i lice – gorio sam od ljubavi! Odjednom me uhvatio plač, jecaji, i nisam ih mogao zaustaviti sve dok nije završila misa.
On liječi
Tako je krenula moja avantura u odnos s Bogom. Nakon toga želio sam ući dublje pa sam se upisao u ignacijanske DV, i prošao svakakvih avantura s Bogom. Bog me je kršio i lomio svakodnevno (još i dan-danas to čini) da bi me nakon toga liječio, i ispunjavao… I to je proces… Hvala Mu na tome daru i milosti jer je On onaj koju ranu povija, udara i svojom zacjeljuje rukom, te je On koji liječi one koji su srca skršena i povija rane njihove.
Za Book.hr svjedoči N.N. (Podaci poznati uredništvu)
Svoje svjedočanstvo možete nam poslati na e-mail adresu: [email protected].
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
