Foto: Pixabay
Kaktusa ima svih oblika i veličina. Svi su građeni tako da zadržavaju vlagu i ne potrebuju mnogo vode, a uglavnom žive u pustinjskom podneblju obiju Amerika. Najčešće ih se povezuje s bodljama, ali neke vrste uopće nemaju bodlje. Rastu veoma sporo. Neke vrste u 50 godina naratsu tek nekoliko centimetara. Usprkos tomu ima mnoga vrsta koje poprilično narastu te služe kao zaštita raznim životinjskim vrstama u grubu okolišu. Mnogi zadivljuju svojim izgledom. Tako kaktus meduzina glava ima grane koje sliče zmijolikoj kosi Meduze. Mnogi sadrže različite kemikalije, uglavnom otrovne, a neke služe i kao lijekovi. Kaktus pejote (Lophophora williamsii) sadrži visoku koncentraciju meskalina te ga je zabranjeno uzgajati i posjedovati. Američki su ga Indijanci koristili kao obrednu drogu. Diskokaktus (Discocactus horstii) pak izgleda sasvim normalno i zeleno u ranoj fazi, ali kad počinje dobivati velike, bijele cvjetove, boja stabljike mu se promijeni u crvenu. Iako mnogi imaju prekrasne i naročito velike cvjetove, uglavnom veoma rijetko cvatu. Kaktus koji nosi mnoga imena – kraljica noći, kraljica Honolulua, zmajevo voće, mjesečev cvijet, pitaja – lat. Hylocereus undatus, cvate samo noću, a svaki se cvijet otvara samo jedanput i potom se suši i vene. Ti cvjetovi imaju snažan vanilijin miris, koji djeluje omamljujuće. Njegov su sočan plod i sjemenke jestivi te veoma ljekoviti. Neke su primitivne vrste uza razvijene bodlje zadržale i listove. Najmanji je liliputanski kaktus, koji raste u Andama i veličine je oko 1,3 cm. Jedinstven je i po kružnom rastu, šireći se iz središta biljke prema van. Najveći pak kaktus raste u Arizoni. Zove se saguaro i može biti veći od 20 metara. Jedan od najdojmljivijih svakako je Ferocactus, čije poneke podvrste rastu i u širinu te izgledaju kao ogromne trnovite bačve. Je li se ta šarolika raznolikost i divota razvila tek pukim prirodnim odabirom i slučajnošću? Ne stoji li iza svega inteligentna kreacija?
Mudr 13,1