Foto: Shutterstock
Demonska su opsjednuća stvarna, ali se ne smiju miješati s mentalnim bolestima. Ona su, većinom, plod nemoralnog života jer đavao napada ondje gdje postoji slabost. Raffaele Talmelli, egzorcist iz Sienske biskupije, ujedno je i psihijatar i psiholog te je stoga sposoban identificirati tanku granicu koja dijeli opsjednuće od mentalnih poteškoća.
„Iskrivljena slika koju mnogi imaju o opsjednuću, zahvaljujući medijima, dovela je do toga da ljudi vjeruju da je opsjednuće nešto što ‘pada s neba’ i može se dogoditi bilo kome. Ali, opsjednuće se ustvari javlja kao posljedica nemorala. Crkvena nas tradicija uči da se – s izuzetkom nekih svetaca koji su pretrpjeli opsjednuća kao ‘pasivno pročišćavanje’ – opsjednuće javlja samo kod grešnika“, rekao je o. Talmelli u nedavnom intervjuu.
„Činjenica je da ako netko sagriješi teškim grijehom i ne pokaje se zbog njega ili ga čak više puta ponavlja, ta osoba otvara vrata određenom zlom duhu koji ulazi u sotonsko ustrojstvo zaduženo za tu pojedinu obitelj. Pogotovo je to važno ako se radi o nekom autoritetu u obitelji, na primjer ocu ili majci. Dakle, naši teški ili čak smrtni grijesi omogućavaju sotonskoj vlasti da se povećava brojčano i po snazi. Jednom kad takav duh dođe, on ima utjecaj na cijelu obitelj.“ (Josip Lončar, „Sila odozgor“)
Bolesti duše
Kao što pokazuje Judin slučaj, može se slobodno ustrajati u porocima unatoč bogatstvu milosti koju je izlio Bog. Isus je pronašao prvu osobu opsjednutu demonom u sinagogi: „A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom“ (Mk 1,23). Evanđelist doslovno piše da je čovjek bio opsjednut nečistim duhom i tako daje do znanja da bi to mogla biti posljedica moralne pokvarenosti.
Prema egzorcistima, zbrka između mentalnih bolesti i fenomena opsjednuća događa se zato što se mentalne bolesti često naziva bolestima duše. Treba biti jasan: bolesti duše ljudski su grijesi, odnosno ljudska djela koja zahtijevaju punu svijest i namjerni pristanak. Đavao nas potiče na grijeh, potiče nas da ponavljamo grijehe sve dok oni za nas ne postanu uobičajene navike, odnosno poroci.
Razumjeti i željeti
Mentalne bolesti po svojoj prirodi onemogućuju sposobnost razumijevanja i želje, a to znači da je moralna odgovornost osobe uvjetovana ozbiljnošću bolesti. Crkva je uvijek pozivala na „ispravno razlikovanje“ između demonskih opsjednuća i mentalnih bolesti, te je pozivala na konzultiranje s medicinskim stručnjacima kako bi se izbjegle po život opasne pogreške.
O. Talmelli navodi dokument Toskanske biskupske konferencije, koja je 2014. godine objavila precizne pastoralne naznake, navodeći da „u prisutnosti psihičkih ili tjelesnih poremećaja koje je teško protumačiti, svećenik neće nastaviti do obreda velikog egzorcizma (…). Ako osoba pati od psihičkih problema, prakticiranje egzorcizma bilo bi iluzorno i štetno.“
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
