Zašto Bog ponekad čeka do posljednjeg dana i posljednje minute „A ja se, Jahve, u tebe uzdam; govorim: Ti si moj Bog! U tvojoj je ruci sudbina moja: istrgni me iz ruke dušmana i onih koji me progone!” (Psalam 31,15-16)

Foto: Shutterstock

Psalmist se je pouzdao u Boga da će ga izbaviti i da će to biti u pravo vrijeme. Pouzdanje od nas zahtijeva da kažemo: „Moje vrijeme je u tvojim rukama”. (parafrazirano)

Naučila sam da pouzdanje od nas zahtijeva da prihvatimo činjenicu da će neka pitanja ostati bez odgovora i da stavimo svoje vrijeme u Božje ruke – vjerujući da, iako ne znamo sve odgovore, On zna. On ima savršeno vrijeme za sve stvari u našim životima.

Svi mi želimo i vjerujemo da će se dobre stvari dogoditi u našim životima, SADA – ne kasnije!

Bog ne kasni, ali ni ne dolazi prerano. Zašto?!

Tijekom sazrijevanja u kršćanskom životu, mi učimo da se neke stvari ne događaju SADA, već u Božje savršeno vrijeme. Poslanica Hebrejima 11,1 kaže: „Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti koje ne vidimo”. Vjeru možemo imati sada, ali ne možemo uvijek imati sada i djelotvornost svoje vjere.

Pouzdanje u Boga često od nas zahtijeva spoznaju da ne znamo kako će Bog izvršiti ono što treba i da ne znamo kada će On to učiniti. Mi uvijek kažemo: „Bog nikada ne kasni”, ali On jednako tako nikada ne dolazi prerano. Zašto? Zato što On koristi takve situacije i prigode kako bi vježbao našu vjeru u Njega i omogućio da tijekom čekanja rastemo.

Zašto Bog ponekad čeka?

Jedan od naših partnera nedavno je trebao financijsku pomoć od Boga kako bi platio neke neočekivane poreze. Porez je trebalo platiti do 15. travnja. Par je uplatio poseban dar za našu službu „Life in the Word”, vjerujući da će se Bog pobrinuti za njihovu potrebu. 14. travnja imali su sav potreban novac za podmirenje računa. Zašto se to nije dogodilo 1. ili 5. travnja? Zašto Bog ponekad čeka do posljednjeg dana i posljednje minute?

Zato što nas uči lekciju pouzdanja! Pouzdanje nije nasljedno, ono se uči! Učimo vjerovati Bogu kroz različita iskustva koja zahtijevaju pouzdanje i vjeru. Kada uvijek iznova vidimo Božju vjernost, tada se prestajemo pouzdavati u svoju snagu i postupno ulazimo u Božji počinak stavljajući svoje pouzdanje u njega.

Kad stvari promatramo na ovaj način, lako možemo uvidjeti da izbor vremena igra važnu ulogu dok učimo pouzdati se u Boga. Kad bi On na sve odgovarao odmah, nikad ne bismo rasli i razvijali se. Dobar izbor vremena i pouzdanje su blizanci. Djelovanje im je usklađeno.

Iz knjige „Kada, Bože, kada?” autorice Joyce Meyer.