Kako pomoći nekomu tko sam ne može srediti svoj život? Terapeutske sesije koje zadržavaju pacijente u nejasnim labirintima psihe ne stižu nikamo

Foto: BlurryMe, Shutterstock

ne dopuštaju duboko razmisliti o samoj rani

Mnogo psihičkih bolesnika koji pate zbog lijekova ili od fobija, depresije i poremećaja ličnosti, iako im je izvor u ranjenoj ljubavi, grijesima i njihovim posljedicama, ne može ozdraviti jer ne dopuštaju duboko razmisliti o samoj rani. Vlastita povijest rana, teških trenutaka ili odnosa otvara iskustvo neprestane brige i zanimanja, bilo od terapeuta i najbližeg okruženja kao što je obitelj, bilo od svećenika. To je pomalo atraktivno i komforno da bi bilo moguće od toga odustati. Zato ljudi koriste savjete mnogih terapeuta, jedinih koji odbijaju da se biraju drugi, a sve to podsjeća na traženje mesije koji se zanima za čovjeka, razmišljajući o njemu i brinući se za njega. Zato kretanje ukrug – od terapije do terapije – ne izvlači čovjeka iz biti problema, jer se „češljanjem“ djetinjstva zatvara krug ponavljanja i počinje se razmišljati samo o sebi. Vlastita povijest rana postaje atraktivan način života, a da ju se zapiše, bila bi veća od Sienkiewiczeve trilogije.

Većina posvećenih osoba koja sudjeluju u grupnim terapijama u ‘cijenjenim’ klinikama ili centrima gubi poziv, a supružnici koji traže pomirenje nakraju se razvode

životna rutina

Život u simptomima i ponavljanje terapije postaju stoga životna rutina mnogih ljudi, a za terapeute način da pune novčanik, ali i za hranjenje vlastitog ega, jer toliko im ljudi dolazi da im se čini da su efikasni, da su poznavatelj psihe, da su svemoćni te misle da njihov život uopće nije problematičan, iako je ispunjen grijehom. Terapeut puni svoj novčanik pacijentovim milijunima, da bi ga kasnije ispraznio u bioenergijskoj terapeutskoj ambulanti, gdje mu „dragi“ guru autoritet daje malo „energije za život“, koju isisavaju žedne ponovljivosti efekta brige, „emocionalni vampiri“. Zatim opuštanje na jogi i polako je naoružani terapeut spreman za rad sa svojim pacijentima. Miješaju se stvarnosti dobra i zla, ali što zato ako je najvažniji osjećaj ugode, brige i efikasnosti?

Može se steći dojam da je suvremena antikršćanska terapija lukavo vražje djelo, jer pod krinkom nasilja vodi čovjeka do egocentričnoga mišljenja o sebi i na jačanje različitih strasti koje zagađuju identitet, napose seksualni.

kako pomoći nekomu tko sam ne može srediti svoj život?

Pomoći nakraju nema, jer kako pomoći nekomu tko sam ne može srediti svoj život? Nikada ne bih odlučio poći psihijatru ili psihologu koji ne živi u svetoj milosti i nema živi odnos s Bogom. Većina posvećenih osoba koja sudjeluju u grupnim terapijama u „cijenjenim“ klinikama ili centrima gubi poziv, a supružnici koji traže pomirenje nakraju se razvode zahvaljujući terapijskomu savjetu, koji sije ironičnu mržnju prema kršćanstvu. Terapeutske sesije koje zadržavaju pacijente u nejasnim labirintima psihe ne stižu nikamo. U krug koji ponavlja pitanja i prijedloge, manipulacije i dvosmislenost naposljetku razočaravaju pacijenta, umorna od sebe sama i neprestana ponavljanja istoga na drukčiji način. Tako manipuliraju i terapeuti i pacijenti. (…)

Nastavak teksta možete pročitati u knjizi „Josipov dom“ autora p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu u elektroničkom izdanju možete kupiti ovdje.

Za Book.hr priredila I. A., odabrala A. P.

Podržite naš rad