Ove misli poznatog komičara Charlieja Chaplina koje je napisao povodom svog 70. rođendana, 1959. godine*, mogu nam biti itekako korisne na našem životnom putu. Jer – ako ne volimo sebe, jednostavno ne možemo voljeti druge.
*Neki tvrde da ipak nije on autor. Je li ili nije, to je manje važno. Bitno je ono što možemo naučiti iz teksta.
Kad sam zaista počeo voljeti sebe…
Kad sam zaista počeo voljeti sebe, mogao sam spoznati da su emocionalna bol i patnja samo upozorenja da živim suprotno svojoj istini. Danas znam da se to zove biti vjerodostojan.
Kad sam zaista počeo voljeti sebe, shvatio sam koliko može biti uvredljivo kada nekoga pokušavam natjerati da radi ono što ja hoću, iako znam da nije pravi trenutak i da ta osoba nije za to spremna, pa čak i onda kad sam ta osoba ja. Danas znam da se to zove poštovanje.
Kad sam zaista počeo voljeti sebe, prestao sam žudjeti za nekim drugim životom i mogao sam vidjeti da je sve oko mene poziv na rast. Danas znam da se to zove zrelost.
Kad sam zaista počeo voljeti sebe, shvatio sam da sam pod bilo kojom okolnosti uvijek na pravom mjestu, u pravo vrijeme i da se sve događa u pravom trenutku. Tako sam mogao postati miran. Danas znam da se to zove vjera.
Kad sam zaista počeo voljeti sebe, prestao sam si krasti slobodno vrijeme i prestao sam raditi grandiozne projekte za budućnost. Danas radim samo ono što mi stvara zadovoljstvo i radost, ono što volim i zbog čega se moje srce smije, na svoj vlastiti način i u svom osobnom ritmu. Danas znam da se to zove jednostavnost.
Kad sam zaista počeo voljeti sebe, oslobodio sam se svega što nije zdravo za mene: hrane, ljudi, stvari, situacija i svega što me uvijek nanovo vuklo prema dolje, dalje od mene samog. U početku sam to zvao „zdravi egoizam”, ali danas znam da je to ljubav prema samom sebi.
Kad sam zaista počeo voljeti sebe, prestao sam željeti uvijek biti u pravu, tako sam manje griješio. Danas shvaćam da se to zove skromnost.
Kad sam zaista počeo voljeti sebe, odrekao sam se toga da i dalje živim u prošlosti i da se brinem za svoju budućnost. Sada živim u sadašnjem trenutku, u kojem sve počinje. Živim dan po dan i to nazivam ispunjenošću.
Kada sam zaista počeo voljeti sebe, spoznao sam da se od svojih misli mogu razboljeti i postati bijedan. Kad sam se pak povezao sa svojim srcem, moj je razum dobio dragocjenog saveznika. Tu vezu danas nazivam mudrošću srca.
Ne trebamo se bojati svađa, sukoba i problema sa samim sobom i s drugima, jer čak se i zvijezde ponekad sudare i tako nastaju novi svjetovi. Danas znam da se to zove život!
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
