U drugom čovjeku ne možemo pronaći sreću, ali ju možemo tražiti s njim Bog, želeći nam pomoći, šalje ljubav prema drugom čovjeku. On želi pomoći, želi dati iskru osjećaja ako komu nedostaje požar Božjeg srca, a ne želi griješiti sve do gašenja u tami s nekime tko je grešan kao i on sam

Foto: Keep Smiling Photography, Shutterstock

Bog nam želi pomoći

Ljubav koja se pojavljuje između žene i muškarca isprva je velik osjećaj i budi entuzijazam. U osjećajnoj se eksploziji zaljubljivanja ipak skriva određen strah i nemir koji obuzima podsvijest. Taj se strah i nemir vide na onome tko ih osjeća: ta se osoba osjeća nepotpuno, ranjena je prošlošću, opterećena zbog obiteljskih stvari, slaba je po pitanju osjećaja vlastite vrijednosti. Takva osoba ne vjeruje da može biti voljena. Više se puta boji da će se opet u nekome razočarati ili će ona razočarati koga. Osim toga najčešće osjeća sram – sram izazvan onime tko jest, onime što je učinila u prošlosti te onime što su joj drugi učinili. Takva se osoba osjeća krivo i posramljeno – a to su osjećaji koje ljudske snage ne mogu podnijeti. Samo nas Bog oslobađa od srama i straha, krivnje i tuge. Bog, a ne drugi čovjek. Bog, želeći nam pomoći, šalje ljubav prema drugom čovjeku. On želi pomoći, želi dati iskru osjećaja ako komu nedostaje požar Božjeg srca, a ne želi griješiti sve do gašenja u tami s nekime tko je grešan kao i on sam.

Čovjek se želi riješiti neugodnih osjećaja i zato, kad se pojavljuje ljubav, pogrešno ju interpretira kao dobivanje sreće od nekoga drugoga

Koliko je puno jala prema obitelji, podrijetlu?

Koliko se nas osjeća frustrirano životom? Koliko je puno jala prema obitelji, podrijetlu? Koliko je puno ljutnje na sebe i razočaranja zbog vlastitih nesavršenosti, povijesti života ili praznine? Koliko nas je nesretno? Većina. I uistinu je važno primijetiti da je iznimna većina ljudi ovisna – kako tvrdi psiholog Lee Jampolsky. Čovjek se želi riješiti neugodnih osjećaja i zato, kad se pojavljuje ljubav, pogrešno ju interpretira kao dobivanje sreće od nekoga drugoga. Nekoga preko puta sebe smatra izvorom sreće. U međuvremenu je ljubav od Boga, ona je dar koji dvoje nesretnih ljudi usmjerava k potrazi sreće u Bogu. Bog se pojavljuje između Marije i Josipa kao Isus koji govori zaljubljenim ljudima: „Vaša sam šansa, potražite me da bih vas izveo iz osjećaja tuge.“ Sreća se može tražiti s drugim čovjekom, ali se ne može pronaći u njemu. Boga se traži s onime tko je voljen i tko voli, ali ne u njemu, u čovjeku se ne traži božanstvo. Ako promatram drugoga čovjeka entuzijastičnim, nerealnim pogledom, pretvarajući ga u božanstvo – a ipak je i on grešnik, slab, ranjen, nesiguran u sebe, razočarenje je prije nego kasnije više nego sigurno. Još je kritičnije kada u igru ulazi dijete, u kojem majka najčešće vidi svoju sreću, udaljujući se od muža. A i dijete je čovjek. Ono nije objekt koji se mora pretvoriti u božanstvo. To dovodi u opasnost ne samo emocionalnim odvajanjem među supružnicima, nego i udaljavanjem od Boga i pretvaranjem djeteta u idola, što osigurava gubitak ljubavi. Dijete koje je opterećeno majčinim očekivanjima o tome da će ispuniti njezine želje da postane sretnom, uopće ne uklanja u njoj strah, već ga još više osnažuje.

Najprije počinjemo shvaćati razlike između stvarne slike osobe koju volimo i svojih očekivanja i snova o njoj, i to nas razočara

Bog je potreban u braku

Ako nema Boga u braku, onda ili muž, ili žena, ili dijete – postaju božanstvo. Tada lako dolazi do razočarenja, i to onoga bolesnoga. Najprije počinjemo shvaćati razlike između stvarne slike osobe koju volimo i svojih očekivanja i snova o njoj, i to nas razočara. Počinjemo imati pretenzije, procjenjujemo, osuđujemo, planemo razočaranim gnjevom što druga osoba nije božanstvo nego čovjek kao i mi. A procjenjivanje ili, još gore, osuđivanje, okrivljavanje i sanjanje o drugima trebalo bi biti nam pomoći da vidimo ono što ne želimo vidjeti u sebi. Sve je to projekcija zamazanih očiju: obeshrabren čovjek traži u drugome ispunjenje svojih idealnih maštanja o sebi. Budući da je i drugi takav isti, jer je također grešan čovjek, on postaje meta našeg ogorčenja i ljutnje. To se naziva projekcija.

Destruktivna sila razočarenja u nekoga tko nije moje božanstvo toliko je snažna koliko su snažna bila očekivanja, a tada brak postaje bojište, dolina kostura koju je vidio prorok Ezekijel. (…)

Ulomak iz knjige „Josipov dom” autora patera Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu u elektroničkom izdanju možete kupiti ovdje.

Za Book.hr odabrala A. P.