Foto: miteinander-wie-sonst.org
Prošle sam se godine ozbiljno razbolio. Sjećam se kako sam ležao u bolnici bojeći se rezultata pretraga. Odjednom sam se sjetio Psalma 23: „Jahve je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam…“ Iako sam znao da liječničke prognoze nisu obećavajuće, stalno sam u glavi ponavljao taj stih. Odjednom sam se sjetio i refrena pjesme: „Bez straha i tuge govorim ti ‘da’. Uz tvoju pomoć suočavam se sa sutrašnjim danom“.
Ta dva teksta ostala su mi u srcu i glavi. Unatoč strahu i tuzi, moje je srce molilo: „Jahve je pastir moj. Ne razumijem što se događa, ali govorim ti ‘da’, jer ti vjerujem!“ Znao sam da su ove riječi istinite, ne samo konkretno u mom slučaju nego i u svim situacijama.
Osobno, nisam osjećao da tražim iscjeljenje (drugi su to tražili za mene). On je Bog, ja sam njegov sluga. Njegova volja bit će učinjena. Povjerio sam se u Njega. Rezultat možda neće biti onakav kakav priželjkujem, no bit će dobar jer su Božja djela dobra!
Nisam prestajao moliti ove molitve u svom srcu. Funkcije mog tijela odjednom su postale normalne. Oporavljao sam se korak po korak. Duboko sam uvjeren da me je, kroz situaciju u kojoj sam se našao, Bog naučio nečem važnom: „Vjeruj u mene. Reci mi ‘da’. Ja sam tvoj pastir. Nećeš oskudijevati.“
Možda ste sad u mraku. Možda ćete i vi iskusiti milost da se predate Dobrom pastiru koji će vas odvesti na zelene pašnjake…
Christof Hemberger
