Zborovođi. Psalam. Davidov.
2Kad je k Davidu došao prorok Natan poslije njegova grijeha s Bat-Šebom.
3 Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje! 4 Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg očisti! 5 Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom. 6 Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom: pravedan ćeš biti kad progovoriš, bez prijekora kada presudiš. 7 Evo, grešan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja. 8 Evo, ti ljubiš srce iskreno, u dubini duše učiš me mudrosti. 9 Poškropi me izopom da se očistim, operi me, i bit ću bjelji od snijega! 10 Objavi mi radost i veselje, nek` se obraduju kosti satrvene! 11 Odvrati lice od grijeha mojih, izbriši svu moju krivicu! 12 Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni! 13 Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene! 14 Vrati mi radost svoga spasenja i učvrsti me duhom spremnim! 15 Učit ću bezakonike tvojim stazama, i grešnici tebi će se obraćati. 16 Oslobodi me od krvi prolivene, Bože, Bože spasitelju moj! Nek` mi jezik kliče pravednosti tvojoj! 17 Otvori, Gospodine, usne moje, i usta će moja naviještati hvalu tvoju. 18 Žrtve ti se ne mile, kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio. 19 Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti. 20 U svojoj dobroti milostiv budi Sionu i opet sagradi jeruzalemske zidine! 21 Tada će ti biti mile žrtve pravedne i tad će se prinosit` teoci na žrtveniku tvojemu. (Psalam 51)
Foto: Shutterstock
David je znao da je Božje milosrđe veće i od njegovih velikih grijeha!
Na samom početku psalma David moli Boga da mu se smiluje jer je Njegovo smilovanje veliko; grijesi koje je David učinio zaista su veliki, ali David u svojoj iskrenosti i poniznosti zna da, koliko su god njegovi grijesi veliki, Božje je milosrđe toliko veće da se oni s njime ne mogu mjeriti.
Ako smo dugo u teškim grijesima, može nam se činiti da ih Bog ne može oprostiti, zbog tjeskobe ili krivnje koju osjećamo, ali ako Boga ponizno zamolimo da nam pokaže svoje veliko milosrđe i da nas očisti od našeg grijeha, tada dolazimo u stanje milosti, u koje nas Gospodin želi dovesti jer želi da imamo radost spasenja kao njegovi miljenici.
Kada smo na dnu – nije li upravo to stanje najkorisnije…?!
Davidova poniznost pokazuje nam razliku između 1) njegova poznavanja Boga i njegova odnosa s Bogom te 2) našeg poznavanja Boga i našeg odnosa s Bogom. Da se i mi nađemo u stanju teškog grijeha, vjerojatno bismo se pokajali, priznali svoju krivicu, grijeh bi bio stalno pred nama i znali bismo da smo sagriješili pred Bogom. Zavapili bismo mu priznajući da smo grešni.
Ali bismo li u tako teškom stanju grijeha mogli kao David reći: „Bože, ti ljubiš srce iskreno, u dubini duše učiš me mudrosti”?
David u stanju teškoga grijeha kaže da ga Bog u dubini duše uči mudrosti. Ako je Bog ljubav, mijenja li naš grijeh samoga Boga i njegovu osobnost pa on prestaje biti ljubav? Ili je Bog, koji je sama ljubav, toliko veći od našeg grijeha da nas upravo kroz to stanje u kojem se nalazimo može u dubini duše naučiti nešto o mudrosti? Nije li upravo to stanje kada smo na dnu najkorisnije da nam Bog pokaže čemu nas sve može poučiti i koliko on može sve to okrenuti na dobro? Kako kaže Sirah: „Predajmo se u ruke Gospodnje, a ne u ruke ljudske: jer kakvo je u Gospoda veličanstvo, takva je i njegova milost”.
David je svojim grijehom povrijedio mnoge – zašto onda kaže Bogu: „Samom tebi ja sam sagriješio”?
David u šestom retku ovog psalma kaže: „Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom”.
Ako se stavimo u Davidovu situaciju, možemo vidjeti da David nije sagriješio samo Bogu, već je njegov grijeh također bio i protiv Bat-Šebe, protiv njezina muža Urije, David je sagriješio i protiv svoje obitelji, kojoj nije bio vjeran, a posebno protiv svojih žena; sagriješio je i pred narodom jer je prekršio dvije teške zapovijedi. Zašto onda kaže Bogu: „Tebi, samom tebi ja sam sagriješio”?
Ako se nađemo u nekoj sličnoj situaciji znajući da smo sagriješili protiv mnogih svojih bližnjih, da smo povrijedili one koje volimo, ipak bi nam najvažnije, a i najkorisnije, bilo shvatiti ono što je i David shvatio: da je povrijedio Boga, njegovu ljubav, njihov međusobni odnos, njihovo prijateljstvo. A i koliko god sagriješili i protiv bližnjih i protiv Boga, jedino nam Bog može pomoći da se vratimo u njegovu milost i njegovu ljubav. Zato mu David i vapi: „Objavi mi radost i veselje”.
Bog ljubi srce iskreno. Nemojmo ga onda nastojati kupovati svojim pobožnostima
David kaže u 18. retku: „Žrtve ti se ne mile, kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio”. David živi u vrijeme zakona – kada se je za grijehe prikazivala žrtva koja bi pokrila njihove grijehe – a ipak ovdje kaže da kada bi Bogu dao žrtvu (paljenicu), da je On ne bi primio. David zna da je povrijedio svoj odnos s Bogom i da mu nije bio vjeran te da je povrijedio njegovo poštovanje zbog svojih užitaka, stoga je svjestan da bi žrtvom samo kupovao odnos, a da to ne bi bilo iskreno pokajanje.
Zamislimo da muž prevari ženu, dođe doma i kaže joj: „Znaš, prevario sam te, ali evo ti 1000 kuna da si kupiš nešto da vidiš kako razumijem da sam te povrijedio”. Bi li žena bila sretna nakon takvog čina svoga muža ili bi bila još više ljuta?
Ne bi li pomoglo jedino ono što je napravio David? On je Bogu rekao: „Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti”.
Bog ljubi srce iskreno. Nemojmo ga onda nastojati kupovati svojim pobožnostima!
Božja riječ je biser koji treba pronaći i otkopati jer samo se po njoj može u svakom od nas događati bolji svijet.
Biblijski tekstovi opisuju konkretne događaje no Božja riječ kroz njih istovremeno progovara srcu onoga tko ih čita i razmatra. Božja riječ nas uzdiže, opominje, tješi i poučava!
Priključite se „Školi molitve” i izgradite svoju osobnu te zajedničku (grupnu) molitvu. Više o „Školi” možete saznati ovdje!
Autor: Mario Halužan
