Sveti Josip bio je pravedan čovjek, neumoran radnik, postojani čuvar onih koji su mu povjereni na brigu. Neka on uvijek čuva, štiti i nadahnjuje vaše obitelji. (Sveti Ivan Pavao II.)

Kao ocu tinejdžera s visoko funkcionalnim autizmom, preda mnom je ponekad izazov da svojemu najstarijem djetetu da mu s osobitim strpljenjem posvetim posebnu pažnju. Također često se osjećam nedovoljno vještim navoditi svojega mlađeg sina kroz minska polja današnje kulture. Moja voljena žena zaslužuje da joj se posve posvetim, ali ponekad sam toliko opterećen brigama ili premoren poslom da to propustim učiniti. Što nam je činiti kada nam postane jasno da smo izašli iz životnih tračnica i da ne izvršavamo dobro svoju dužnost?

Sjećam se kako sam prigodom jedne svete mise, nedugo nakon što sam pristupio Katoličkoj crkvi, nekoliko minuta oklijevao svetog Josipa zamoliti za zagovor i pomoć. Bio je to prvi put da sam za pomoć zamolio toga velikog svetca, a moj se odnos s njime bitno razvijao tijekom svih ovih godina. Mogu li kao tata svoje djece i muž svoje žene imati bolji uzor od svetca zaštitnika očeva? Primjer njegova života već me dugo vremena privlači, a u njemu pronalazim ohrabrenje i poticaj da budem poslušniji te da više vjerujem Božjim obećanjima.

Kada razmatram o njegovu životu, vrlo mi brzo postaje jasno koje su moje obiteljske odgovornosti i u srce mi se vraća mir, koji gubim kada dopustim da moj posao i pritisak ovog svijeta upravlja mojim umom i dnevnim rasporedom aktivnosti. Slijedi pet važnih pouka koje možemo naučiti od svetog Josipa, a o kojima sam se osvjedočio u svojemu vjerskom životu.

“

Kada razmatram o njegovu životu, vrlo mi brzo postaje jasno koje su moje obiteljske odgovornosti i u srce mi se vraća mir, koji gubim kada dopustim da moj posao i pritisak ovog svijeta upravlja mojim umom i dnevnim rasporedom aktivnosti.

„

PET POUKA KOJE MOŽEMO NAUČITI OD SVETOG JOSIPA

1. Sveti Josip je bio poslušan. Josip je živio u poslušnosti Božjoj volji. Poslušao je anđela koji mu je u snu rekao o Marijinu djevičanskom rođenju Sina Božjega te da ju se ne boji uzeti za svoju ženu (Mt 1, 20 – 24). Poslušao je Božjeg glasnika kad je upozoren da odvede svoju obitelj u Egipat izbjegavši ubojstvo djece koje je Herod naložio u Betlehemu (Mt 2, 13 – 15), kao i anđelov nalog da se vrate u Izrael (Mt 2, 19 – 20) te i da se s Marijom i Isusom naseli u Nazaretu (Mt 2, 22 – 23). Koliko često nas naša oholost sprečava da poslušamo Boga?

2. Sveti Josip je bio nesebičan. U svojem ograničenom znanju koje imamo o Josipu, vidimo muškarca koji je sav usmjeren služenju Mariji i Isusu, koji nije opterećen sobom. Ono što mnogi doživljavaju kao njegovu žrtvu, zapravo je čin nesebične ljubavi. Njegova posvećenost obitelji primjer je današnjim očevima, koji možda svojim neurednim navezanostima na svjetovne stvari dopuštaju da ih se odvlači od njihovog pravog poziva.

3. Sveti Josip je vodio uzoran život. U Svetom pismu nije zapisana nijedna njegova riječ, ali iz onoga što je činio, mi jasno možemo vidjeti da je on bio pravednik, pun ljubavi i vjere. Često si umišljamo da na druge možemo utjecati ponajprije svojim riječima, ali zapravo ono što činimo na druge ima mnogo veći utjecaj. Sve što je zapisano da je taj veliki svetac učinio i odlučio, današnjemu muškarcu može poslužiti kao istinski primjer.

“

Često si umišljamo da na druge možemo utjecati ponajprije svojim riječima, ali zapravo ono što činimo na druge ima mnogo veći utjecaj.

„

4. Sveti Josip je bio radnik. On je bio jednostavni zanatlija, koji je služio široj zajednici u kojoj je živio. Svojeg je posinka Isusa naučio vrijednost napornog rada. Vjerojatno je Josipova poniznost, koja se nazire iz onoga što je o njemu zapisano u Svetom pismu, prožimala ono što je on radio da bi prehranio Svetu obitelj. Od tog svetca zaštitnika svih radnika možemo svakako naučiti o vrijednosti našega svakodnevnog rada te kako i on treba služiti da bi se Bog proslavljao, da bismo uzdržavali svoje obitelji i pridonosili društvu.

5. Sveti Josip je bio vođa. Ali on to nije činio na način kako danas shvaćamo pojam vodstva. On kao muž pun ljubavi prema Mariji pronalazi mjesto na kojem će ona roditi Isusa nakon što su ih odbili primiti u betlehemskom prenoćištu. On je svoju obitelj vodio kao čovjek vjere, slušajući Boga u svemu, primivši Mariju u blaženom stanju u svoj dom i kasnije odvevši Svetu obitelj u Egipat. On ih je vodio skrbeći o tome da Mariji i Isusu priskrbi hranu i omogući siguran krov nad glavom. On ih je vodio kao učitelj, poučavajući Isusa svojemu zanatu i primjerom mu pokazujući kako muškarac živi od plodova svojeg rada.

***

“

Problem je u tome da umjesto da naša djeca odrastaju okruženi primjerom života svetaca, oni su izloženi utjecaju poznatih osoba iz svijeta zabave. Stoga oni poprimaju oblike ponašanja od krivih uzora.

„

U želji da proširim svoja razmatranja o svetom Josipu, obratio sam se dvojici muškaraca koji i sami mnogima mogu poslužiti kao primjer, a to su Matthew Warner i Ken Davidson. Matthew je osnovao i vodi Flocknote.com, oženjen je i zahvalan je otac svoje djece, koji se trudi uravnotežiti svoj obiteljski i poslovni život. Matthew također vrlo uspješno piše svoj blog (možete ga pratiti na stranici TheRadicalLife.org) te je jedan od autora knjige The Church and New Media. Završio je studij elektronike i poduzetništva. Sa svojom obitelji živi u Teksasu.

Matthew, misliš li da danas katoličkim muškarcima nedostaje odvažnosti?

Da. Mislim da je tomu barem djelomice razlog činjenica da smo danas zaboravili što znači biti muškarcem. Mnogi su zaboravili da smo prije svega Božja djeca, a zatim da nam je kao muškarcima Bog dao jedinstvene odgovornosti i zadatke koji su nam kao sinovima, braći, muževima i očevima povjereni. Kada to prihvatimo i ponašamo se u skladu s time, onda nećemo samo prigrliti našu odgovornost da budemo hrabri, nego ćemo težiti tomu svim srcem. S vremenom shvaćamo da, ako želimo istinski živjeti život, onda moramo biti odvažni.

Smatraš li da nam danas nedostaje pravih uzora? Što od svetog Josipa možemo naučiti kad je riječ o istinskom življenju naše katoličke vjere?

Mislim da smo okruženi brojnim uzorima. Problem je u tome da umjesto da naša djeca odrastaju okruženi primjerom života svetaca, oni su izloženi utjecaju poznatih osoba iz svijeta zabave. Stoga oni poprimaju oblike ponašanja od krivih uzora.

“

Da, upadamo u sebičnost, griješimo i pokušavamo odbaciti dar vječnog života. Međutim Bog je mislio na to (i hvala mu na tome) te je poslao svojeg Sina i po njemu za vas otvorio vrata neba te nam ostavio sakramente po kojima mu se uvijek možemo vratiti.

„

Da na smrtnoj postelji imaš mogućnost uputiti svoje posljednje riječi svojim sinovima i unucima, što bi im rekao?

Vi ste ljubljena djeca. Ja vas ljubim. Bog vas ljubi. Ne zaboravite tko ste, tko vas je stvorio i zašto ste stvoreni.

Drugi sam razgovor na istu temu vodio s Kenom Davidsonom, koji je zajedno sa svojom suprugom Kerri snimio seriju CD-a Holly Heroes, na kojima su dramaturški prikazani životi svetaca. On i njegova žena Kerri u braku su dvadeset i tri godine te svojih osmero djece (Virginia, Clara, Margaret, Ken III., Anna, Therese, Lillian i Caroline) školuju kod kuće.

Kene, nas dvojica smo toliko puta razgovarali o tome da bismo mi katolički muškarci trebali biti hrabriji. Hrabrost me uvijek asocira na svetoga Josipa i njihov primjer za sve nas katoličke očeve i muževe. Kako na praktičan način mi danas možemo živjeti prema uzoru na svetog Josipa?

Kada svoje životne situacije usporedimo s njegovima, vidimo da svetog Josipa možemo nasljedovati na brojne načine: staviti molitvu na prvo mjesto (te moleći osluškivati Boga umjesto iznošenja svoje liste želja), brigu o svojoj ženi staviti ispred svojih seksualnih želja, marljivo raditi skrbeći za svoju obitelj, pouzdati se u Božju providnost i u izuzetno teškim situacijama (mi barem ne moramo usred noći bježati sa svojom obitelji prema Egiptu).

“

Poslužit ću se ovdje riječima blaženog Fultona Sheena, koji je jednom rekao: „Ako ne živiš onako kako vjeruješ, počet ćeš vjerovati onako kako živiš.“

„

Postoji jedna stvar koju često znamo previdjeti, a to je poslušnost Crkvi, sa svim srcem i bez iznimke. Sveti je Josip bio poslušan Židov, koji je živio u skladu s načelima svoje vjere, čak i onda kada je mogao pomisliti da neko pravilo ne vrijedi za njega i njegovu obitelj. Zašto bi išao u sinagogu iskazati svoje štovanje Bogu kada on ionako živi s njime? Zašto je on zajedno s Marijom išao prikazati Isusa Bogu u Hram u Jeruzalemu kad su njih oboje već znali da je on Sin Božji? Zašto su tada kao žrtveni dar siromašnih prinijeli dvije grlice ili golubića? Zapravo, možemo primijetiti da je sveti Josip često činio i više nego što se tražilo, a to je učinio kada je poveo svoju obitelj u Jeruzalem kako bi Isusa prikazao u Hramu, a za sam taj čin nije bilo nužno otići do Hrama.  Koliko puta uvjerimo sami sebe da nam je jednostavnije poći kraćim putem, odnosno učiniti ono minimalno kada je Crkva u pitanju? Prema svemu sudeći, sveti Josip nije tako funkcionirao. Ugledajte se na njega kada djecu odvodite na ispovijed. Kao očevi, mi smo odgovorni za to da naša obitelj na svetu misu stigne na vrijeme, da predvodimo molitvu i sl. Proučavajte nauk Crkve i prenosite ga na svoju obitelj kako riječima, tako i djelima.

Josip je bio glava svoje obitelji, koju je uz njega činio sam Bog i Bogorodica. Međutim njemu je samomu anđeo rekao da Mariju uzme kao svoju ženu. Kad je anđeo Gabrijel objavio Mariji da će začeti Isusa, on je zasigurno mogao po njoj poručiti Josipu što mu je činiti. Komu je anđeo u snu rekao da pred razbješnjelim Herodom u Egipat odvede Svetu obitelj? Komu je anđeo jednako tako rekao da se vrate iz Egipta i nasele u Izraelu? Svaki je put Bog Otac mogao poruku poslati po zaručnici Duha Svetoga ili po po drugoj božanskoj osobi, svojemu Sinu Isusu, ali on se ipak obraća glavi obitelji. Primite se svojeg zadatka i ne bojte se autoriteta koji vam je Bog podario. Nije to samo časna pozicija na kojoj se figurira, nego pozicija na kojoj se zauzima pravi autoritet.

“

Kad se naljute na mene, svojoj djeci kažem: „Bog me je stvorio da baš ja budem tvoj tata i vas da vi budete moja djeca, od toga ni vi ni ja ne možemo pobjeći!“

„

Jedna od tema kojom se ova knjiga bavi jest pritisak i negativan utjecaj sekularne materijalističke kulture na suvremenog katolika. Kako da živimo u svijetu, a da ne budemo od svijeta, kako da svoj pogled držimo upravljen prema nebu?

Poslužit ću se ovdje riječima blaženog Fultona Sheena, koji je jednom rekao: „Ako ne živiš onako kako vjeruješ, počet ćeš vjerovati onako kako živiš.“ To je istina, a mi smo ovdje da donoseći odluke odabiremo moralno ispravan put. Bog nas je stvorio da s njime provedemo vječnost, a onamo dolazimo živeći život koji je nama osobno namijenio u svakom trenutku, pred svakom osobom koju susrećemo, u svakoj odluci koju donosimo. Sve što možemo sa sobom ponijeti u nebo jest ljubav kojom smo ljubili tijekom našeg zemaljskog života. Ništa više. Stoga je na nama da živimo onako kako vjerujemo, a živeći tako neprestano se učimo vjerovati. Zapravo je to prilično jednostavno. Ljubav, istinska ljubav očituje se u onome što činimo, a ne u onome što osjećamo, ona nije neki sladunjavi osjećaj, nego čin sebedarja, poput Isusa na križu.

Bog nam u svakom trenutku daje sve što nam je potrebno da stignemo u nebo, stoga se mi jednostavno trebamo istinski truditi činiti ono što Bog od nas želi u svim okolnostima, a za nas muškarce to znači da se odreknemo samih sebe, svojih želja, svojih zadovoljstava, svoje dokolice, svojeg dobra, čak i svojeg života da bismo služili svojoj ženi i djeci te svima onima kojima nas je okružio. Ako nam ono što činimo ne pomaže stići u nebo, onda nije ni vrijedno.

Bez obzira na to koliko si umoran, koliko se želiš ispuhati, koliko si ljut i koliko ti se to čini trivijalnim, prije nego što donesete odluku, uvijek svoje misli provucite kroz ovaj filter: ako ti što ne pomaže doći u nebo, onda to ne čini.

I moje posljednje pitanje: Kojim biste riječima ohrabrili naše katoličke očeve, naše djedove i one koji će očevima tek postati?

Prije svega i u svemu: Budite zahvalni! Bog vas toliko ljubi da vas je stvorio ni iz čega. Darovan vam je život, a na ovoj ste zemlji da biste živjeli takvim životom koji će vas dovesti do vječnog života. Da, upadamo u sebičnost, griješimo i pokušavamo odbaciti dar vječnog života. Međutim Bog je mislio na to (i hvala mu na tome) te je poslao svojeg Sina i po njemu za vas otvorio vrata neba te nam ostavio sakramente po kojima mu se uvijek možemo vratiti. Rado koristite mogućnost pristupanja sakramentima i svoje trenutke na zemlji ispunite ljubavlju, žrtvujući svoje sebične želje.

Bog vam je dao različite darove, a to uključuje i osobe u vašem zemaljskom životu: roditelje, ženu, djecu te mnoge druge osobe koje susrećete. Svi su oni za vas Božji darovi da biste došli u nebo. Sve vrijeme i prostor u kojem živite dani su vam da bi vam pomogli rasti u vjeri, nadi i ljubavi, da biste se opremili za nebo.

Bog je također za vas odabrao anđela da vas čuva i štiti tijekom cijelog života. Sveti Josip je slušao svojeg anđela, a tako i vi trebate moliti svojeg anđela da vam pomaže te ga potom poslušati. Ponekad nas ljudi kojima smo okruženi dovode u napast da zastranimo, ali naš nas anđeo nikada neće odvesti na krivi put – stoga ga molimo za pomoć.

Jedno od Božjih čudesa ste i vi, koji ste stvoreni kao dar drugima. Vi ste dar svojoj ženi i svojoj djeci, pokraj njih ste da biste im pomogli stići u nebo. Kad se naljute na mene, svojoj djeci kažem: „Bog me je stvorio da baš ja budem tvoj tata i vas da vi budete moja djeca, od toga ni vi ni ja ne možemo pobjeći!“ Kao kršćaninu, biti komu dar jest čudesno, jer si svjedokom povjerenja koje ti je Bog dao kao mužu svoje žene i kao ocu svoje djece, u koje je Bog udahnuo besmrtne duše. To je također specifično povjerenje, koje ti mogu ukazati jedino žena i djeca, a po svojoj milost Bog ti daje da ti opravdaš to povjerenje.

***

Kao otac i muž, ponavljam još jednom, osobno se suočavam s brojnim izazovima, kao i većina vas, i ne pretvaram se da vam mogu ponuditi sva rješenja. Znam da nije prekasno odvratiti se od svjetovnih stvari te svoj odnos s Bogom, ženom i djecom krenuti graditi na pravim temeljima. Svaki od nas u ovom trenutku može sebe zapitati: Jesam li spreman učiniti sve što je potrebno? Jesam li spreman posvetiti se tomu cilju?

Kao katolički muškarci, odgovorni smo da budemo snažni očevi i muževi, vođe u svojim župama, dobri poslužitelji u svojim zajednicama, ponizni Kristovi učenici. Ugledajmo se na primjer svetog Josipa, zaštitnika očeva, radnika i sveopće Crkve zbog njegove poslušnosti, poniznosti, nesebičnosti, hrabrosti i ljubavi koju je iskazivao u odnosu s Marijom i Isusom. Ako svakog dana barem malo nasljedujemo svetog Josipa, bit ćemo utoliko bliži onomu na što smo kao muškarci pozvani.

PITANJA ZA RAZMATRANJE

<style=”text-align: left;”> 1. Prepoznajem li u svetom Josipu primjer samozatajna, a opet snažnog muškarca? Jesam li spreman poduzeti sve da promijenim stvari u svojem životu i sam postanem takav?

<style=”text-align: left;”> 2. Jesam li nesebičan kad su moja žena i djeca u pitanju? Činim li stvari za njihovo veće dobro? Jesam li spreman žrtvovati se za svoju obitelj?

<style=”text-align: left;”> 3. Matthew Warner kaže da su muškarci danas zaboravili što zapravo znači biti muškarac. Jednom kada to uvidimo i krenemo mijenjati stvari u svojem životu, počinjemo shvaćati da biti odvažnim nije samo naša odgovornost, nego upravo želja našeg srca. Jesam li došao do te faze u svojem životu? Želim li biti neustrašiv vođa i branitelj svoje obitelji?

<style=”text-align: left;”> 4. Ken Davidson je izrekao jednu duboku istinu: „Bez obzira na to koliko si umoran, koliko se želiš ispuhati, koliko si ljut i koliko ti se to čini trivijalnim, prije nego što doneseš odluku, uvijek svoje misli provucite kroz ovaj filter: ako ti što ne pomaže doći u nebo, onda to ne čini.“ Jesam li spreman svoje odluke propuštati kroz taj filter? Shvaćam li zašto je to važno?

Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.