Foto: Laudato.hr
Najljepše stihove u čast otajstva Euharistije sastavio je talijanski dominikanac, filozof, teolog, crkveni naučitelj, sveti Toma Akvinski. Ti su stihovi putem gregorijanskoga korala ušli u liturgiju za njegova života te i danas ostaju nezaobilazni dio liturgijskoga pjevanja diljem svijeta.
Najljepši himni slavljenja otajstva stvarne prisutnosti Tijela i Krvi Gospodnje
Papa emeritus Benedikt XVI. u svojoj katehezi iz lipnja 2002. godine piše o Akvinčevu pothvatu sastavljanja liturgije za tada ustanovljenu Svetkovinu Presvetoga Tijela i Krvi Kristove:
„Papa Urban IV., koji ga je veoma cijenio, povjerio mu je sastavljanje liturgijskih tekstova za Tijelovo, ustanovljeno nakon euharistijskog čuda u Bolseni (1264.). Toma je bio profinjena euharistijska duša. Najljepši himni koji se u liturgiji Crkve pjevaju kod slavljenja otajstva stvarne prisutnosti Tijela i Krvi Gospodnje u euharistiji pripisuju se njegovoj vjeri i njegovoj teološkoj mudrosti.”
Povjerenjem pape Urbana IV. te nadahnućem i uvidom svetoga Tome Akvinskog, teologa euharistije nastali su prekrasni himni, koji izražavaju neizmjernu dubinu Otajstva Euharistije: posljednica, odnosno sekvencija „Hvali Sion Spasitelja” (Lauda Sion Salvatorem), himan „Usta moja uzdižite” (Pange Lingua Gloriosi), himan „Veselo svetkujmo” (Sacris Solemniis) te himan „Riječ svevišnja se pojavi” (Verbum Supernum Prodiens). Anđeoski naučitelj također je sastavio i euharistijski himan koji je postao klasičan s obzirom na dugotrajnost i često izvođenje, svima poznati „Klanjam ti se smjerno” (Adoro Te Devote), koji donosimo na kraju teksta.
S obzirom da je svih ovih pet himana nastalo za liturgiju svetkovine Tijelova, oni su poznati i pod zajedničkim nazivom Officium de Festo Corporis Christi.
„Hvali Sion Spasitelja”
Posljednica „Hvali Sion Spasitelja” jedna je od pet posljednica koje su zadržane Rimskome Misalu nakon Tridentskoga koncila. Izdvajamo mali dio teksta:
Hvali Sion Spasitelja, Vođu svog i Učitelja pjesmama i popijevkom
Uzdiži ga iznad svega, nećeš preveć hvalit njega niti kojom pohvalom.
Poučeni kako treba prinosimo dare neba u žrtvi spasonosnoj.
Nauke nam svete glase: kruh u tijelo pretvara se, vino u krv Gospodnju.
Ne shvaćamo, ne gledamo, al’ po jakoj vjeri znamo što van reda biva tu.
Posljednicu „Hvali Sion Spasitelja” poslušajte u verziji španjolskoga skladatelja 16. stoljeća, Tomasa Luisa de Victorie.
„Usta moja uzdižite” („Divnoj dakle Tajni ovoj”)
Euharistijski himan „Usta moja uzdižite” napisan za svetkovinu Tijelova za vrijeme crkvene godine pjeva se i na Veliki četvrtak na misi Večere Gospodnje. Početak himna poziva na slavljenje Tijela i Krvi, zatim razmatra tajnu Utjelovljenja, spominje se posljednje Večere, a posljednje dvije strofe pozivaju na klanjanje i slavljenje presvetog Trojstva. Te dvije strofe pjevaju se na završetku svakog klanjanja pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, a poznate su i pod nazivom „Divnoj dakle Tajni ovoj”, odnosno Tantum Ergo Sacramentum. Donosimo tekst na hrvatskom jeziku u cijelosti:
Usta moja uzdižite k preslavnomu tijelu glas i krv dragu proslavite, što je proli za sve nas.
Čedo majke plemenite ljudskog roda Kralj i Spas.
Dan je svima smrtnicima, Djeva nam ga porodi, i on prođe sijuć tlima sjeme riječi Božjih,
a na kraju vjernicima divan spomen ostavi.
Kad je s braćom večerao Spas na gozbi posljednjoj sav je zakon obdržao
On u hrani vazmenoj i ko hranu tad je dao sama sebe družbi svoj.
Gospod zbori i kruh biva svetim tijelom njegovim, likom vina krv se skriva,
Okom toga ne vidim ali sama vjera živa kazuje bezazlenim.
Divnoj dakle tajni ovoj klanjajmo se smjerno mi, stari zakon žrtvi novoj nek se sada ukloni
Vjera duši čovjekovoj nek spoznanje dopuni.
Bogu Ocu, Bogu Sinu hvala s pjesmom radosnom, slavimo im veličinu, častimo ih dušom svom
K Duhu Svetom nek se vinu glasi s dikom jednakom.
Amen.
Zadnje svije strofe ovoga euharistijskoga himna poslušajte u izvedbi Deodata de Severaca, francuskoga skladatelja s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće.
„Veselo svetkujmo” („Kruh anđeoski gle”)
Himan „Veselo svetkujmo”, napisan također za svetkovinu Tijelova tijekom stoljeća postao je poznatiji po brojnim uglazbljenjima svojega zadnjeg dijela, koji se često izvodi samostalno pod naslovom Panis Angelicus, odnosno u hrvatskome prijevodu „Kruh anđeoski gle”. Najslavnija glazbena interpretacija je ona Cesara Francka iz 1872. godine, koju u izvedbi Luciana Pavarottija možete poslušati ovdje. Tekst himna na hrvatskom jeziku glasi:
Veselo svetkujmo svečani blagdan taj, pjesme nek srdačne ječe kroz svaki kraj.
Staro sve svucimo, novo nek bude sad, misli, riječ i sav nam rad.
Posljednju večeru slavimo danas mi kadno je s janjetom braći kruh beskvasni
Davao Spasitelj, kako je nekad Bog rekao ocima puka svog.
Kruh anđeoski gle čovječjim postade slika mu negdašnjih sviju sad nestaje
Čudesna to je stvar: Boga ko Božji dar zemni blaguje ubogar.
Trojedini Gospode, molbu nam poslušaj; kako te častimo, tako nas pohađaj
Svojim nas stazama vodi gdje cilj je naš k svjetlu u kome prebivaš.
Amen.
„Riječ svevišnja se pojavi” („O, hostijo spasonosna”)
Himan „Riječ svevišnja se pojavi” također je poznatiji zahvaljujući izvedbama njegovoga završetka. Završne strofe poznate su pod naslovom „O, hostijo spasonosna”, odnosno O Salutaris Hostia te se rado i često pjevaju na misnim slavljima. Donosimo cjeloviti tekst himna, čiji završetak možete poslušati ovdje.
Riječ svevišnja se pojavi, uz desnu Oca ostajuć,
Na poso ruku postavi i dođe kraju stradajuć.
Dok s družbom ono zavidnom smrt spremao mu učenik,
On preda sebe zboru svom zaodjev se u jela lik.
U prilici ih dvosrtukoj On tijelom, krvlju ponudi,
Da tijelu, duši čovječjoj ko sveta hrana posluži.
Po porodu nam posta drug, naš kruh za časnom trpezom,
Na smrti cijena za naš dug i plaća nam u carstvu svom.
O hostijo spasonosna što otvaraš nam širom raj,
Sred rvanja sudbonosna ti jačaj nas i očuvaj.
Gospodinu trojedinom nek bude slava vječita,
Koj život vječni puku svom u rajskom domu neka da.
Amen.
„Klanjam ti se smjerno”
Zasigurno najpoznatiji himan od pet euharistijih himana svetoga Tome Akvinskoga je „Klanjam ti se smjerno”, odnosno Adoro Te Devote. Himan je doživio i obrade, od kojih je najpoznatija ona Franza Schuberta, ali ostaje najčešće pjevan u svojoj originalnoj verziji.
U pet himana sveti Toma Akvinski ostavio je Crkvi nepresušan izvor razmatranja o Euharistijskom Otajstvu u posebno osmišljenim i uglazbljenim tekstovima za liturgiju svetkovine Tijelova. Taj „teološko-pjesničko-vjernički biser”, kako ga se naziva završavamo tekstom himna „Klanjam ti se smjerno” u nadi da će Akvinčeva baština i na liturgijskome polju i dalje poticati generacije vjernika na sve dublje shvaćanje otajstava vjere.
Klanjam ti se smjerno, tajni Bože naš, što pod prilikama tim se sakrivaš,
srce ti se moje cijelo predaje jer dok promatra te, svijest mu prestaje.
Vid i opip, okus varaju se tu, al’ za čvrstu vjeru dosta je što čuh.
Vjerujem u svemu Kristu Bogu svom, istine nad ovom nema istinom.
Samo Bog na križu bješe oku skrit, ovdje je i čovjek tajnom obavit.
Vjerujem u oba, oba priznajem, s razbojnikom isto skrušen vapijem.
Rana kao Toma ja ti ne vidim, ipak Bogom svojim priznajem te s njim.
Daj da vjera moja uvijek življe sja, da se ufam u te, da te ljubim ja.
Uspomeno smrti Spasa premilog, živi kruše što si život puka svog.
Daj da sveđ od tebe i moj živi duh, dokraj žića budi najslađi mu kruh.
Pelikane nježni Spasitelju moj, blatna me u Krvi peri presvetoj
I kap njena može svijet da spasi cijel, da bez ljage bude posve čist i bijel.
Isuse kog sad mi krije veo taj žarku želju molim ti mi uslišaj
Daj da otkrito ti lice ugledam i u slavi tvojoj blažen uživam.
Amen.
Izvor: Laudato.hr (Ana Dagelić)
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
