Ovi su se sveci ponašali tako da ih je svijet smatrao ludima, no… „David je Akišu iz Gata izvana djelovao poput budale. Filip Neri je također ostavljao dojam nenormalne osobe, Pavao je mnogima predstavljao sramotu, ali…“

Foto: Pixabay

Koji su ti događaji u životu dali ne samo najveću mudrost, nego i otvorili tvoje oči za svjetlo istine, zahvaljujući čemu si spoznao da ne živiš za vlastitu hvalu nego za hvalu Boga? Mnogo je onih koji su zavedeni bogatstvom vlastitog ega i koji cijeli život traže način da se postave na pijedestal divljenja – to zovemo demonska oholost! Možemo biti toliko zaslijepljeni nedostatkom kontakta s Biblijom i distanciranjem od Duha Svetoga da će nam se činiti da je Bogu drago kada ostavljamo najbolji dojam u očima ljudi, kada glumimo svetoga i neobičnog čovjeka, moralno savršena, erudita, znanstvenika, umjetnika, karizmatika, čudotvorca, proroka, hijerarha, svećenika toliko sveta, neustrašiva i puna sebe kako je to moguće samo u mojem slučaju.

Kušnja sv. Filipa Nerija

David se je prestrašio slave. Nekad se treba bojati zadovoljstva, jer postoji i demonska smjelost i sveta strašljivost. Jedno od prvih iskušenja vjere, koje se pojavilo u duhovnom životu Filipa Nerija ticalo se je čistoće. Filip je u gradu bio smatran svetim čovjekom, zbog čega je nekoliko žena, ni najmanje nevinih, odlučilo demoralizirati svetog svećenika. U tu svrhu su ga na prijevaru namamile u sobu, pod izlikom ispovijedanja teško bolesne žene. Kad je svetac došao na mjesto i ugledao damu obučenu tako da se to nije moglo nazvati odjećom, prepoznao je prijevaru te je, okrenuvši se, bez riječi pobjegao iz sobe, poput tvora. Svetac je često ponavljao da „samo tvorovi dobivaju bitku čistoće – oni koji bježe“.

Ne trebamo ju sami sebi stvarati, nego činiti sve da bismo otkrili Božju hvalu u svakom događaju u našem životu i samim time dobiti najveću milost. Duh Sveti ju svima dragovoljno daje, od nikoga ne odustaje, samo moramo vjerovati. Mnogi od nas stalno podliježu raznim ovisnostima i zbog toga što se sami pokušavamo osloboditi ne vidimo da je ta samodostatnost simptom skrivena uvjerenja vlastite svemoći. Zbog toga na pričesti moramo moliti za ozdravljenje od ovisnosti kojoj se najlakše priklanjamo. Bog prije svega gleda u srce, u kojem vidi naše namjere, motivacije, a ne vanjsku ekspresiju djela koje mi potpisujemo. David je Akišu iz Gata izvana djelovao poput budale. Filip Neri je također ostavljao dojam nenormalne osobe, Pavao je mnogima predstavljao sramotu, ali u svjetlu Božjih očiju svi su oni bili poput svetaca kojima nije bilo stalo do vlastite, nego do Božje hvale. Od vlastite oholosti čovjeka ništa ne oslobađa toliko kao sramoćenje koje nije zaslužio ili u koje se sam doveo – radi vlastite slobode i za hvalu Boga! Ne želim biti ničije blago, želim imati blago u nebu, u Božjim očima. Ne zamaraj se time što drugi misle o tebi i kako te ocjenjuju, u Božjim očima si neprocjenjiv!

„On nema ništa – bit će od njega ili svetac ili idiot!“

Svećenik Arnold Janssen, osnivač verbita, pošao je k biskupu Roermonda Joannesu Augustinusu Paredisu i od njega zatražio dopuštenje da osnuje misionarsko sjemenište. Biskup ga je saslušao, a zatim otišao dekana i rekao mu: „Posjetio me svećenik Janssen, uršulinski kapelan iz Kempena. Želi osnovati misionarsko sjemenište… Pomisli samo, on nema ništa – bit će od njega ili svetac ili idiot!“ Danas ta družba ima oko deset tisuća članova na cijelom svijetu. Bog je stvorio svijet ni iz čega. Zašto onda i oni koji su njegova djeca ne bi mogli stvoriti nešto bez da posjeduju išta? I to ne za sebe, nego za Božju hvalu. Potrebno nam je gledište prožeto Duhom Svetim, da iz njega gledamo na sve događaje naše sudbine, jer čovjek ne vidi onako kao Bog. Jedino je važno ono što on vidi u nama, a ne što mi vidimo u sebi.

Što imaš prisniji odnos s Isusom i njegovim Ocem u Duhu Svetome, to više moraš to skrivati od ljudskih očiju. Sveta Terezija Avilska pisala je o onima koji su vjerno stvorili unutarnje prijateljstvo s Duhom Svetim. Takve osobe se moraju bojati više ukućanina nego samog Sotone. Kada pričaju o svojem prijateljstvu s Bogom, moraju biti oprezniji nego kad bi pričali o drugim prijateljstvima, jer ljudska ljubomora može dovesti do progona, a ponos nekoga tko se raduje prijateljstvu s Isusom može ga dovesti do prijezira prema drugima…

Ulomak iz knjige „Ono najvažnije“ autora p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.