Foto: Shutterstock
Na ovo važno pitanje, koje muči gotovo sve roditelje, odgovara nam dr. Jačmenica
Moja me kći nedavno upitala: „Što je smrt? Što se događa poslije smrti?” Boji se i ne može prihvatiti činjenicu da ćemo tata i ja umrijeti prije nje i da će ona morati živjeti bez nas. Ne shvaća što se događa s tijelom, dušom i duhom. Ne znam kako bih joj odgovorila…
Hvala Vam unaprijed na pomoći!
Čitateljica Tatjana
Draga gospođo! Da bi se djetetu moglo ispravno odgovoriti što je smrt, treba imati u vidu nekoliko činjenica.
Dijete do tri godine još ne shvaća pojam „vrijeme”. Ono nema predodžbu o budućnosti ili o konačnosti. Njegov je jezik još siromašan i ono ne vlada riječima kojima bi iskazivalo osjećaje. Ono može riječ smrt zamijeniti riječju odsutnost, san ili spavanje. Djetetu je svejedno je li netko umro ili je samo otišao. Ono smrt shvaća reverzibilno i očekuje da će se umrla osoba vratiti. Takvo dijete još nema nikakve tjelesne tegobe u vezi smrti bliske osobe.
“
Posvijestite djetetu da čovjek umire samo tijelom, ali da ima u sebi čvrstu, malu jezgru, svoju neumrlu dušu!
„
U predškolskoj dobi dijete shvaća da je nekoga izgubilo, ali ne razumije zašto se to dogodilo. Muči ga uzrok smrti, o tome razmišlja i zato propitkuje tko je kriv i samo pokušava pronaći krivca. Smrt shvaća kao kaznu za neki krivi potez.
Dijete u školskoj dobi razumije da je smrt konačna, da je umrla osoba trajno nestala i ne očekuje njezin povratak. U toj dobi dijete ima jaku potrebu držati kontakt s umrlom osobom. To stoga jer počinje doživljavati da je osjećaj kontrole važan u životu. Nad umrlom osobom dijete više nema kontrole i to ga uznemiruje. Zamišlja da bi smrt mogla biti zarazna i da bi mogla pogoditi i druge osobe iz njegove blizine. Zato se u toj dobi javlja strah od smrti. U takvim razmišljanjima dijete se voli osamiti. Ono podsvjesno misli da takvi osjećaji i razmišljanja nisu poželjni i prikladni i da se moraju skrivati. Uvjereno je da takve misli mòre samo njega. Ne uočava i ne prepoznaje slična razmišljanja kod ostalih bliskih osoba iz svoje blizine.
“
Odgovarajte samo na pitanja koja dijete postavlja, jer će samo takve odgovore ono moći posve usvojiti!
„
Adolescent shvaća konačnost smrti, zna da to nije kazna, ali smrt smatra nepravdom i stoga osjeća bunt prema toj pojavi. Ponekad može imati osjećaj krivnje zbog prethodnih nesuglasica s umrlom osobom. Zbog toga može gubiti samopouzdanje, optuživati druge ili Boga za smrt bliske osobe.
Kako pomoći djetetu
S djetetom razgovarajte u skladu s njegovom dobi. Odgovarajte samo na pitanja koja ono postavlja, jer će samo takve odgovore moći posve usvojiti. S djetetom razgovarajte iskreno i otvoreno. Najprije mu recite da ste i vi odrasli tužni, da ste voljeli umrlu osobu, da ste zbog njezine smrti uznemireni i nesretni. Objasnite mu da je žalost normalan osjećaj koji osjećaju svi ljudi – mali i veliki. Govorite mu da osjećaje ne treba skrivati, već ih treba dijeliti s drugima. Ohrabrujte dijete da izreče svoje osjećaje, sumnje i strahove. Pokažite mu da se solidarizirate s njime u tuzi.
Nikad ne zabranjujte tugu i žalovanje. Stalno posvješćujte djetetu svoju blizinu i potporu. Objasnite mu da za smrt nema krivca. Recite mu da je žalovanje proces, poput bolesti, koji traje jedno vrijeme, a potom zamre ili izblijedi. Ponudite djetetu mogućnost i prikladno vrijeme da razgovarate o voljenoj umrloj osobi, da joj crtate crteže ili pišete pismo. Oformite lijepu kutijicu u koju ćete pospremiti uspomene na preminulu osobu.
Možete zajedno s djetetom izabrati okvir za fotografiju voljene osobe. Poklonite djetetu plišanu igračku, po njegovu izboru, koju može uvečer zagrliti umjesto voljene osobe. Nabavite lončanicu sa cvijetom koji je osoba voljela i njegujte ga zajedno s djetetom. Posadite zajedno s djetetom stabalce koje će vas podsjećati na voljenu osobu. Nemojte dijete odgajati tako da pred njim skrivate fenomen smrti. Nemojte misliti da je dijete uvijek premaleno da bi išlo najprije na groblje, a potom i na sahranu. Te kategorije moraju urastati u djetetovu psihu paralelno s njegovim razvojem shvaćanja i prosuđivanja.
Neka smrt u vašim pričama ne bude bauk
Neka smrt u vašim pričama ne bude bauk. Objasnite djetetu da smrt nastupa onda kad je osoba vrlo stara ili tako teško bolesna da je liječnici više ne mogu izliječiti. Takvu osobu tada Bog poziva k sebi da ju on liječi. Roditelji vjernici će svom djetetu predočiti smrt kao prijelaz preko široke rijeke. Tu rijeku moraju prijeći svi ljudi na zemlji. Na njezinoj drugoj obali čekaju nas sve naše drage, a preminule osobe. One ondje žive u bliskosti s dobrim Bogom. On raskriljenih ruku čeka svakog čovjeka koji se na kraju života ili zbog bolesti uputi preko rijeke.
Posvijestite djetetu da čovjek umire samo tijelom, ali da ima u sebi čvrstu, malu jezgru, neumrlu dušu. Ona je ispunjena ljubavlju. Ljubav je u duši čvrsto zaštićena i zato nikad ne umire.
Potičite dijete da nauči naslutiti i osjetiti ljubav svih svojih dragih osoba koje su umrle. Predočite mu da mu one s druge obale rijeke neprestano šalju ljubav, žele mu dobro, zagovaraju ga i čuvaju. Držite se u razgovoru nȋti da smrt nije katastrofa i poraz, već susret s dobrim Bogom i s onima koje volimo.
Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.
