Foto: Shutterstock
Sjećam se da sam ležao kraj svoje majke dok je pokušavala smisliti kako da mi kaže da mi je otac umro. Imao sam devet godina. Sjećam se sprovoda. Od toga dana više nikad nisam bio isti.
Prije 19 godina, mom su ocu dijagnosticirali tumor na mozgu. Bio je oženjen, imao kći, sina na putu i četiri mjeseca života. Liječnici su mu rekli da se tumor ne može operirati i da nitko s takvim tumorom nije preživio više od šest mjeseci. Proslavio je posljednju godišnjicu braka i zadnji rođendan svoje kćerke. Znao je da nikada neće upoznati svog sina.
Rođenje sina
I što je moj otac napravio? Borio se. Tražio je najagresivniji oblik liječenja. Velike količine radijacije uzrokovale su gubitak vida, sluha, sposobnost hodanja, govora i okusa (što mu je posebno teško palo jer je bio kuhar po struci). Ali, unatoč svemu, moj otac nije izgubio svoj život 1995. godine, unatoč liječničkim prognozama. 8. rujna u rukama je držao svog novorođenog sina, za kojeg su rekli da ga nikad neće upoznati.
Ali, to nije bilo sve. Moj je otac doživio moj prvi rođendan, pa drugi rođendan, i tako sve do mog devetog rođendana. Proslavio je još devet rođendana svoje kćeri, još devet godišnjicâ braka, još devet Božićâ, još devet godina sa svojom voljenom obitelji. 19. studenog 2004. godine, moj je otac izgubio bitku s rakom. Sjećam se suza, osjećaja nemoći, straha. Doduše, to nije sve čega se sjećam, zapravo to je ono čega se najslabije sjećam.
„U siječnju sam otišao u sjemenište, a moja sestra je položila svoje prve zavjete“
Sjećam se kako me nasmijavao, sjećam se slatkiša koje bi nam priredio kad bismo se vraćali iz škole, sjećam se da smo gledali televiziju zajedno. Ali, najviše se sjećam ljubavi. U siječnju sam otišao u sjemenište, a moja je sestra položila svoje prve zavjete.
Moj je otac za vrijeme svoje bitke s rakom inspirirao mnoge ljude. Mene još i danas nadahnjuje da služim Bogu. Moj je otac promijenio svijet, ako je on mogao, zašto ne bismo i mi mogli?
Mili su Jahvi oni koji se njega boje, koji se uzdaju u dobrotu njegovu. (Ps 147, 11)
Izvor: Life Teen
Prevela Vedrana Prka