Ovo je zadatak s kojim nas je Isus poslao u svijet Upravo kao što je Isus sam sebe prepoznao u sinagogi u Nazaretu u trenutku kad je one subote otvorio svezak Izaije proroka i primijenio na sebe riječi: „Duh je Gospodnji na meni! On me pomazao. On me poslao!” Duh pomazuje i uzima u službu. Isto čini Isus sa svojima...

Foto: Shutterstock

6. svibnja 2018., šesta vazmena nedjelja

Vi ste moji prijatelji

Vi ste moji prijatelji! Ne zovem vas više slugama, nego prijateljima! Na rastanku sa svojima u dvorani Posljednje večere Isus ostavlja svoj duhovni dragulj, duhovnu oporuku. Znamo što znači biti prijatelj, prijateljevati, znamo što je to u ljudskim protegama prijateljstvo. Upravo to Gospodin obećava svojima. Ostaje s nama kao prijatelj, i to ponajbolje tumači odnos između učenika i Učitelja. Izgovara te riječi Isus u najžalosnijem i najtragičnijem trenutku svoga života, kad je Juda napustio dvoranu i otišao u noć. Reći će mu poslije Isus u Getsemaniju, kad je došao s ruljom: „Prijatelju! Zar i ti ovdje?” Isus naglašava stalno kako se srce njegovih učenika ne smije uznemirivati. On u velikim potezima izriče svoje poslanje. Njega šalje Otac, on šalje svoje učenike. Daje im jamstvo svoje prisutnosti u njihovu životu i djelovanju. Najizrazitije je to u vezi prijateljstva i prijateljevanja. Priopćio sam vam sve što sam čuo od Oca svoga. Dakle, i vi ste kao moji prijatelji, uključeni u to intimno zajedništvo Oca i Sina.

Niste vi mene izabrali, nego sam vas ja izabrao.

Bit ćete i ostati moji prijatelji budete li ispunili zadaću koju vam nalažem. Onima koje je netom nazvao svojim prijateljima Isus poručuje: Niste vi mene izabrali, nego sam vas ja izabrao. Ne možemo dovidjeti dosege toga izričaja, nije to u dometima ljudske mudrosti ili umovanja, gdje mi biramo svoje prijatelje. Isus veli kako on bira njih. Nad njim je izrekao Otac riječi na Jordanu: „Ovo je Sin moj, Izabranik!” Otac ga je izabrao, odabrao, on je miljenik Očev. Isusovi su učenici njegovi miljenici, izabranici. Oni nastavljaju njegovo poslanje u svijetu i povijesti. Naša odluka za Gospodina samo je odgovor na njegov izbor. On je prije bacio oko na nas.

Ovaj izbor, ovo nazivanje i imenovanje ‘prijateljima’ nešto je poput pomazanja i posvete za djelo za koje ih izdvaja i odašilje u svijetu. On ih posvema uzima u svoj posjed, utapa ih u djelo spasavanja svijeta. Upravo kao što je Isus sam sebe prepoznao u sinagogi u Nazaretu u trenutku kad je one subote otvorio svezak Izaije proroka i primijenio na sebe one riječi: „Duh je Gospodnji na meni! On me pomazao. On me poslao!” Duh pomazuje i uzima u službu. Isto čini Isus sa svojima: „Ja sam vas izabrao. Ja vas i šaljem u svijet da donesete plod i plod vaš da zauvijek ostane” (r. 16). Ja sam vas odredio. Ovo ‘odredio’ u grčkom izričaju ima prizvuk žrtve, žrtvovanja. Prethodno je Isus govorio kako nema veće ljubavi nego da tko život svoj položi za svoje prijatelje (r. 13). Isus govori o svojoj žrtvi, ali govori i o žrtvi svojih učenika. Oni će biti žrtve za svoga Učitelja, žrtve Evanđelja. Poslani u svijet i određeni donijeti poruku spasenja i život svijetu.

Naše poslanje je upravo ljubav koju nam Gospodin daruje!

Proniknemo li u riječi koje Gospodin izgovara, zamijetit ćemo kako su uvijek zajedno ljubav i poslanje, ljubiti i slati. Ljubav koju nam Gospodin daruje jest ujedno i naše poslanje. Kao što je mene Otac ljubio, i ja vas ljubim. Nakon uskrsnuća reći će Isus: Kao što je mene poslao Otac, i ja šaljem vas! I kao što si ti poslao mene u svijet, i ja sam poslao njih u svijet (usp. 17,18). Isus onima koje želi učiniti svojim prijateljima iskazuje milost da budu njemu zdesna i slijeva, da s njime prevale put. On je Put i mi hodimo tim putem. On je trs kojih crpe iz Očeve ljubavi životne sokove. I taj korijen koji je sâm Gospodin tjera životni sok u mladice što onda donose obilan rod i plod.

Ljubiti kao što nas je On ljubio! Dubina, širina, visina, duljina ljubavi određena je primjerom i uzorom – Isusom Kristom. On je istinski trs, on je istinski prijatelj, on zna što nam treba, on hoće da se sa svakim čovjekom susretnemo kao s bratom, kao s prijateljem. To je Isus kazao apostolima, to izgovara svakomu svomu učeniku. Po plodovima se stablo poznaje. Apostolski poziv i poslanje samo su onda plodonosni i plodotvorni ako se događaju u ljubavi i iz ljubavi. Moliti i raditi, ljubiti i moliti – to su preduvjeti za blagoslovljeni rad za Gospodina.

U budućnosti me ne čeka nešto nego – Netko

Isus je jednostavno tu da nam kaže što bi trebao život biti i kako se živi, kako život živjeti. Božji „Amen” u Isusu uzima sve naše i kazuje nam kako se živi. Bog ne ostaje daleka zagonetka ni tajna, on postaje jednim od nas, postaje zrno koje pada u zemlju, umire, ide u krajnju ostavljenost križa i odbačenosti da rekne tebi i meni kako smo prihvaćeni i kako možemo biti novi ljudi.

Isus je ljubav koja umire za nas, on je pobjeda ljubavi, životna snaga ljubavi. On je ključno mjesto i ključna i zvjezdana točka čovječanstva. Znam što me čeka u budućnosti. Ne nešto, nego Netko, On. On dolazi, kao zadnja riječ. I pred Isusom se odlučuje ima li moj i tvoj život smisla ili smo ga promašili.

Ovaj je Isus iz Boga. Izriče Boga, svjedoči Boga cijelim svojim bićem, umire, a Bog stavlja na sve Isusovo završnu riječ, svoj pečat, ovjerovljuje ga u uskrsnuću. Ono što Isus izriče u svojoj poruci, u svome Evanđelju, u svojim djelima, u svome životu i umiranju, u životu i smrti – sve to Bog autorizira uskrisujući ga od mrtvih. Sve dotadašnje nadmašuje te ubuduće vrijedi: Bog je onakav kakvim ga Isus očituje. Želim li Bogu, moram se zaputiti Isusu.

Autor: fra Tomislav Pervan

Izvor: Medjugorje.hr