Foto: Antonio Guillem, Shutterstock
Mudrost je u tome da čovjek daje
Raduje me, poštovani čitatelju, da zajedno možemo ulaziti sve dublje u puninu. Jer, mahom živimo na površini života. Zato ne doživljavamo dublje radosti, ne dobivamo većega životnog bogatstva. Jer, mudrost je u tome da čovjek daje. Isus je govorio: »Mjerom kojom mjerite i vama će se mjeriti, i nadodat će vam se mjera preobilna.« Jedna anegdota kaže da je prosjak stajao uz cestu u vruće, prašno prijepodne, pružajući ruke za milostinjom. Izdaleka ugleda kako mu se približava kraljevski četveropreg. »Tko bi mogao biti taj kralj?«, zapita se prosjak. Porastoše njegove nade. Sad bi mogli prestati njegovi tužni prosjački dani. Dadne li mu kralj jedan ili više bisera, postat će bogat i više neće trebati prositi. Otvorenom rukom očekivao je obilnu milostinju. Dok je tako razmišljao, kočija se zaustavi tik do njega. Iz nje iziđe kralj. Pogleda ga i nasmije mu se. Zatim kraljevskim dostojanstvom pruži ruku i zamoli začuđenog prosjaka: »Imaš li mi što dati?« Oklijevajući, siromah zbunjeno otvori svoju torbu, izvadi pet zrnaca i dadne ih kralju. Kralj zahvali, uđe u kočiju i ona pođe, a siromah ostade u oblaku prašine. Zahvati ga gorki plač. Najbolju je životnu šansu promašio. Ništa nije dobio od kralja, a još je izgubio i pet zrnaca pšenice koje je mučno isprosio toga prijepodneva. Ojađen pode kući.
„Najprije treba davati, da bi se moglo primati“
Tamo istrese ono što je isprosio taj dan. Kad gle, medu zrncima pšenice zapazi pet najdragocjenijih bisera. Odjednom shvati, onih pet zrnaca pšenice koje je dao pretvorili su se u najdragocjenije bisere. Gorko zaplaka. »Kako sam bio lud!«, ponavljao je. »Zašto nisam imao srca dati kralju sva svoja zrna, cijelu torbu, pa i odijelo skinuti sa sebe i dati mu?« To je situacija svakog čovjeka. Najprije treba davati, da bi se moglo primati. Treba posijati jedno zrno pšenice, da bi izrastao klas s dvadeset novih zrna. Potrebno je dati dinar, dva, ovaj ili onaj dar, da bi se on u ljudima kojima smo dali pretvorio za tebe u vječni život. Potrebno je odreći se komotnosti i sebičnosti, kako bi dopustio da se u tvom braku rodi dragocjeni čovjek. Isus ovako kaže: »Onaj tko ima, dat će mu se. Onome koji nema, oduzet će se i ono što misli da ima.« Bog ne daje, ako ga prije ne zamoliš. Molitva je zrno pšenice koje trebaš dati Bogu da ti on vrati stostruko. No, u toj molitvi mora biti i vjera koju trebaš darovati Bogu. Vjera je kao ispružen dlan, na koji ti Bog može dati svoje darove. Davati ne znači gubiti, nego stostruko dobivati.
Zakon punine
Potrebno je davati, sijati, potrebno je imati srce i stalno ga pružati drugima, da bi dobivao i bio bogat. Bez ulaganja ne može se ništa dobiti. Čuvaš li svoj novac, umjesto da ga uložiš, izgubit ćeš ga ili inflacijom, ili svojom smrću. Čuvaš li svoj kruh samo za se, postat će ti gorak i donijet će ti grižnju savjesti. Ne obraćaš li se svaki dan, ne pružaš li svaki dan Bogu svoje srce, da ga učini drugačijim, ovim nećeš daleko stići. Daruješ li Bogu svoj napor u razmišljanju i traženju, sve ćeš od Boga i od ljudi moći dobiti. Onaj koji daje, neizmjerno prima. Pokušaj odmah danas raditi prema tom zakonu. Zakon je to punine i obilja i zakon života. Njime ćeš uspjeti ustostručiti svoje poslove, dobitke, razgranati poduzeće, steći bezbroj novih poslovnih partnera i životnih prijatelja. Jer, kad daješ i pomažeš, ulaziš u područja novih zakonitosti, ali i u partnerstvo sa Stvoriteljem svih zakona. Jer, dajući, postaješ sličan Bogu i time, kao njegov suradnik, genijalan. Neka te Stvoritelj dovede do te mudrosti.
Ulomak iz knjige „Tako je malo potrebno“ autora dr. prof. Tomislava Ivančića.
Za Book.hr priredila I. A:, odabrala A. P.
Potraži druge naslove dragog dr. prof. Tomislava Ivančića na webshopu naše Biblioteke Figulus ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
