Foto: Shutterstock
Potičem te na što veće pouzdanje u Božje milosrđe, na poniznost pred milosrđem našega Boga i na zahvalnost na svim milostima kojima te želi obasuti. Čineći tako, suočit ćeš se sa svim paklenim srdžbama i pobijedit ćeš ih. Ne boj se, moja predraga kćeri! Onaj koji ti je pomagao do sada, nastavit će u tebi svoje djelo spasenja. Zar bi bez Božje milosti mogla nadvladati tolike krize i borbe kojima je toliko puta bio podjarmljen tvoj duh? Dakle, sama milost činit će ostalo. Ona će te spasiti, a Neprijatelj će se zbog toga u svome gnjevu izgristi. Stoga, moli i trpi prema Božjoj odredbi i volji, jer plaća ti zbog toga nije daleko.
Ti se žalostiš zbog svoje ljubavi prema Bogu i čini ti se da je ona gotovo ništica… No kako to da ti sama, moja dobra kćeri, ne osjećaš tu ljubav u svome duhu? Što je ona sumnja ili, bolje, što je ona žarka želja koju mi sama izražavaš u svome pismu? Dakle, moraš znati, draga moja kćeri, da u Božanskom smislu želja da se ljubi jest ljubav. Tko ti je stavio u srce čežnju da ljubiš Gospodina? Ne dolaze li svete želje odozgor? Jesmo li sebi dovoljni da u sebi samima raspirujemo samo jednu takvu želju bez Božje milosti, koja u nama blago djeluje? Ako u jednoj duši nema ničega doli čežnje da ljubi svoga Boga, tu je već sve, tu je već sam Bog na djelu. Jer Bog nije, niti može biti, ondje gdje nema čežnje za njegovom ljubavlju.
14. prosinca 1916., Ermini Gargani, Ep. III., str. 664
Iz knjige „365 dana s padre Pijem” autora Gianluigija Pasqualea. Izdavač: „Detecta”.
