Foto: Shutterstock
Kradljivci djetinjstva
Kao dijete, Les je često bio preopterećen odgovornostima koje su pripadale njegovim roditeljima. S obzirom na to da je bio prisiljen prebrzo i prerano odrasti, djetinjstvo mu je bilo ukradeno. Dok su se njegovi prijatelji igrali, Les je obavljao roditeljske dužnosti. Morao je postati minijaturni odrasli čovjek, kako bi zadržao obitelj na okupu. Imao je malo mogućnosti da bude zaigran ili bezbrižan. Budući da su njegove potrebe doslovno bile ignorirane, naučio se nositi s usamljenošću i emocionalnim otimanjem putem nijekanja vlastitih potreba. On je trebao brinuti o drugima. On nije bio važan. Osim što je bio primarni skrbnik svojoj braći, Les je također postao i roditelj svojoj majci, što čini sve dvostruko ružnijim:
Nemoj zaboraviti napisati svu zadaću i obavezno se pobrini za mamu
Kada je tata bio kod kuće, otišao bi na posao u sedam i često se ne bi vratio gotovo do ponoći. Kad bi izlazio iz kuće, uvijek bi mi rekao: „Nemoj zaboraviti napisati svu zadaću i obavezno se pobrini za mamu. Pazi da pojede. I utišaj ostalu djecu… Pogledaj možeš li napraviti nešto da izvučeš smiješak iz nje.” Proveo sam puno vremena razmišljajući kako da usrećim svoju majku. Bio sam siguran da postoji nešto što mogu napraviti i da će ponovo sve biti u redu…, da će ona biti ponovo u redu. Ali se ništa nije promijenilo, bez obzira na to što sam napravio. I još uvijek se ne mijenja. Stvarno se osjećam trulo zbog toga.
Djeca uhvaćena u zbunjujuću zamjenu uloga, nikad nisu dovoljno dobra
Uz obaveze održavanja kućanstva i odgoja djece, koje bi bile preteške za svako dijete, od Lesa se očekivalo da brine o emocionalnoj dobrobiti majke. Ispalo je da je to recept neuspjeha. Djeca uhvaćena u zbunjujuću zamjenu uloga, nikad nisu dovoljno dobra. Za njih je nemoguće da funkcioniraju kao odrasli jer nisu odrasli. Ali ona ne razumiju zašto ne uspijevaju; samo se osjećaju neuspjelom i krivom zbog neuspjeha.
U Lesovu slučaju njegova snažna potreba za prekovremenim radom imala je dvostruku ulogu: čuvala ga je od suočavanja s usamljenošću i lišavanjem u djetinjstvu i odrasloj dobi te je podržavala njegovo staro vjerovanje da nikada ne može napraviti dovoljno. Lesova fantazija je da, ukoliko provede dovoljno vremena radeći, može dokazati da vrijedi, da je uspješna osoba i da zaista može dobro obaviti posao. U biti, i dalje je nastojao usrećiti svoju majku.
Hoće li to ikada prestati?
Les nije vidio da su njegovi roditelji nastavili provoditi svoju otrovnu moć nad njim i u njegovoj odrasloj dobi. Međutim, nekoliko se tjedana kasnije jasno pokazala veza između njegovih sadašnjih poteškoća i djetinjstva.
Čovječe, tko god je rekao: „Što se više stvari mijenjaju, više ostaju iste”, zbilja je znao o čemu govori. Već šest godina živim u Los Angelesu, ali, što se tiče mojih roditelja, ne bih trebao imati svoj život. Zovu me nekoliko puta tjedno. Došlo je do točke kad se bojim podići slušalicu. Moj otac počinje s: „Tvoja mama je tako depresivna… Zar ne možeš pronaći malo slobodnog vremena i posjetiti nas? Znaš koliko bi joj to značilo!” A onda mi ona počne pričati kako sam ja cijeli njezin život i kako ne zna koliko će još biti među nama. Što reći na to? U polovici slučajeva jednostavno odjurim na avion… Bolje to, nego se gristi zbog krivnje što nisam otišao. Ali nikad nije dovoljno. Ništa nije. Mogao bih i uštedjeti trošak avionske karte. Možda se nikad nisam trebao ni odseliti.
Naša dobrota se procjenjuje na temelju toga koliko smo napravili za druge(?!)
Rekla sam mu da je tipično kod djece koja su bila prisiljena zamijeniti emocionalne uloge s roditeljima da u odrasloj dobi imaju ogromnu krivnju i pretjerano razvijen osjećaj odgovornosti. Kao odrasli, često bivaju zarobljeni u opasnom krugu preuzimanja odgovornosti za sve, zbog čega neizbježno ne uspijevaju, osjećaju se krivima i neuspješnima te onda udvostručuju svoje napore. To je iscrpljujući krug, koji vodi do stalnog povećavanja osjećaja neuspjeha.
Les je kao mali dječak naučio, natjeran očekivanjima svojih roditelja, da se njegova dobrota u prvom redu procjenjuje na temelju toga koliko je napravio za ostatak obitelji. U odrasloj dobi, vidljive potrebe njegovih partnerica pretvarale su se u unutrašnje demone, koji su ga neprestano tjerali u područje u kojem je osjećao nekakvu vlastitu vrijednost – posao.
Les nije nikada imao vremena, a nije imao niti odgovarajući model od kojeg bi mogao naučiti kako davati i primati ljubav. Odrastao je bez pažnje posvećene njegovom emocionalnom životu, pa je jednostavno isključio svoje osjećaje. Nažalost, ustanovio je da ih ne može ponovno uključiti, čak ni kad želi.
Uvjerila sam ga da razumijem koliko je frustriran i zbunjen svojom nemogućnošću emocionalnog otvaranja prema drugoj osobi, ali sam ga natjerala da ne bude strog prema sebi. Nije imao nikoga tko bi ga naučio tim vještinama kad je bio mlad, a vrlo ih je teško samostalno usvojiti. Rekla sam mu: „To bi bilo kao da očekujete od sebe da odsvirate klavirski koncert, a ne znate gdje se nalazi srednji C! Možete naučiti, ali morate samome sebi dati vremena da usvojite osnove, da vježbate i možda čak da jednom ili dvaput ne uspijete.”
Možete započeti proces razumijevanja da ste greškom bili natjerani prerano odrasti, da ste nepravedno lišeni svog djetinjstva. Možete raditi na…
Ako ste odraslo dijete deficitarnog ili neprimjerenog roditelja, vjerojatno ste odrasli, a da niste shvatili da postoji alternativa za osjećaj odgovornosti za njih. Plesanje na njihovu emocionalnu glazbu činilo se kao način života, a ne izbor.
Ali imate izbor. Možete započeti proces razumijevanja da ste greškom bili natjerani prerano odrasti, da ste nepravedno lišeni svog djetinjstva. Možete raditi na prihvaćanju toga koliko je vaše životne energije nepovratno nestalo zbog greškom nametnute odgovornosti. Učinite taj prvi korak i pronaći ćete novu rezervu energije, koja će vam najednom postati dostupna po prvi put – energije koju ste već i dio života trošili na svoje otrovne roditelje, a koja će vam napokon početi koristiti u naporu da postanete odgovorniji i puniji ljubavi prema samome sebi.
Iz knjige „Otrovni roditelji” autorâ dr. Susan Forward i Craiga Bucka. Izdavač: „Bios”, Zagreb.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
