Autizam utječe na milijune pojedinaca širom svijeta, a svake je godine sve više djece i odraslih s tom dijagnozom. To je stanje obilježeno poteškoćama u društvenoj interakciji, verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji i ponavljajućim obrascima ponašanja. U prošlosti su se pojedinci s tim osobinama loše tretirali. Smatralo ih se drugačijima, čudnima, često ih se zatvaralo u psihijatrijske ustanove.
Tijekom stoljeća bilo je mnogo svetaca koji su se borili s poteškoćama u ponašanju, ali su unatoč svemu ustrajali i slijedili Božju volju. S obzirom da postoji relativno malo informacija iz života svetaca, teško je odrediti dijagnozu, no postoji nekoliko pojedinaca koji su vrlo vjerojatno bili autistični.
Blaženi Juniper Serra
Jedan od izvornih sljedbenika svetog Franje Asiškoga, Juniper, bio je iznimno predan i duboko ponizan. Međutim, Juniper nije uvijek shvaćao pravila društvene interakcije.
Jednom je posjetio bolesnog fratra i pitao ga može li biti od bilo kakve pomoći. Fratar je zatražio svinjsku nogu za ručak. Juniper, osjećajući obavezu da pomogne bolesniku, uzeo je nož iz kuhinje, otišao u šumu, pronašao skupinu svinja koje su se hranile i odrezao jednoj od njih nogu. Svjedoci su ga vidjeli i ispričali o tome njegovom nadređenom, sv. Franji. Kad mu je sv. Franjo to rekao, djelovao je jako zbunjeno i nije shvaćao u čemu je problem. Postoje i mnoge druge slične priče o Juniperu.
Sestra Leonia Martin
Leonia Martin bila je treće dijete blaženih Louisa i Zelie Martin, sestra sv. Male Terezije, a kao djevojka bila je nesigurna, introvertirana i problematična.
Njena majka je napisala šogorici u pismu: „Siroto dijete me brine; ona je vrlo nedisciplinirana i mentalno je nerazvijena.”
Osjetila je poziv, ali je dobar dio života provela je u borbi s njim i tri puta bila protjerana iz samostana. Redovničkom pozivu ipak se vratila, nakon smrti svoje sestre – sv. Male Terezije, a nakon toga je ostala u samostanu. Pokrenut je proces za njezinu kanonizaciju.
Sv. Josip Kupertinski
Tijekom cijelog svog života, Josip je bio pogrešno shvaćen i ismijavan. Njegove česte vizije i iznenadni izljevi bijesa učinili su ga predmetom ruganja. Osim toga, Josip je bio vrlo odsutan, neugodan i izrazito osjetljiv na svoju okolinu. Kad bi zazvonio školsko zvono, Josip bi skočio i bacao knjige na tlo.
U školi je Josip zaradio nadimak „otvoreni“, jer su mu usta uvijek bila otvorena. Jedva je mogao čitati ili zadržati koncentraciju i često bi zaboravio jesti svoje obroke. Ipak, iako je slabo napredovao u obrazovanju, Josip je smatrao da barem može moliti za kruh kao franjevac. Ali, ni u samostanu ga nisu razumjeli, nije mogao izvršiti jednostavne zadatke bez da nešto razbije pa su ga izbacili. Josip se vratio i molio ih da ga zaposle kao slugu. Franjevci su pristali na to i dodijelili mu brigu o samostanskoj mazgi kao zadaću.
Josipovo radosno ponašanje bilo je zarazno i s vremenom su mu dali drugu šansu. Josip je na kraju zaređen za svećenika i najpoznatiji je po svojoj sposobnosti levitacije za vrijeme mise. Unatoč nedostatku obrazovanja, nespretnosti u društvenim situacijama i nesposobnosti za dovršavanjem temeljnih zadaća, Josip je bio poznat po svojoj pobožnosti, jednostavnosti i poniznosti.
Izvor: Aleteia
Prevela Vedrana Prka
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
