Udovica iz Naina: Svatko može doživjeti isto što i ona. Dovoljno je da u molitvi dođemo pod križ i iz svega mu srca predamo svoju bol Udovica iz Naina ide pokopati svoga sina i na izlazu iz grada susreće Isusa. On, kada je ugleda, sažali se nad njom, i kaže joj: „Ne plači”…

Foto: Screenshot

Pitanja za razmišljanje

• Što nam sve Riječ Božja govori o uskrsnuću?
• Bojim li se smrti, razmišljam li o tom trenutku?
• Tko je za mene Isus?
• Koliko ulažem vremena u to da Ga upoznam?

Pokušavam si zamisliti ovu majku udovicu koja je već kao mlada izgubila muža, što je u tadašnjim životnim okolnostima bilo još teže nego danas. A onda…

Dok sam bio mlađi, često nisam znao što napraviti u teškim životnim situacijama. Pokušavao sam ih izbjegavati, ali svaki put kada bi došle, paralizirao bih se od straha, bez obzira na to koliko su te situacije bile teške. Često smo kao obitelj doživljavali nesreće, bolesti, čak i smrtne slučajeve a ja sam jedino znao potiskivati svaki strah.

Pokušavam si zamisliti ovu majku udovicu koja je već kao mlada izgubila muža, što je u tadašnjim životnim okolnostima bilo još teže nego danas. A onda joj je umro i sin, koji je jedini koga ima. Jedna moja prijateljica koja je također izgubila sina jednom mi je prilikom rekla: „Kada je on umro i ja sam umrla”. Ipak vratila se i danas živi.

Ova udovica iz Naina ide pokopati svoga sina i na izlazu iz grada susreće Isusa. On, kada je ugleda, sažali se nad njom, i kaže joj: „Ne plači”. U Prvoj Ivanovoj poslanici 4-18 piše: „Straha u ljubavi nema, nego savršena ljubav izgoni strah”. A Isus pokazuje tko je on – On je ta savršena ljubav koja izgoni svaki strah i koja daje život. Jer on je uskrsnuće i život. Luka ga u ovom ulomku svoga evanđelja više ne naziva imenom nego kaže: „Kad je Gospodin ugleda…” Dakle, zove ga Gospodinom dok su ostali koji su doživjeli ovo čudo rekli da je među njima ustao velik prorok.

Svatko može doživjeti isto što i ona. Dovoljno je da u molitvi dođemo pod križ i iz svega mu srca predamo svoju bol

Kada sam bio mlađi, mislio sam da je njima bilo puno lakše vjerovati nego što je to nama danas jer su oni kraj sebe imali Isusa živog. Ali danas znam da je zapravo nama lakše povjerovati da on može uskrsnuti nekoga od mrtvih jer znamo da je Bog, koji je sve stvorio i svima dao život, dok je puno teže shvatiti i povjerovati da svemogući Bog može biti pokraj nas u tijelu i izgledati isto kao mi. Oni još nisu bili primili Duha Svetoga da bi mogli povjerovati da je on Gospodin (mesija).

Svatko od nas vjernika može danas, ako se nađe u ovako teškoj situaciji, doživjeti ovo isto što je doživjela udovica iz Naina. Dovoljno je da u molitvi dođemo pod križ i da mu iz svega srca predamo svoju bol tako da i mi možemo čuti iste riječi koje je ona čula: „Ne plači”. On se je sažalio nad svakim od nas jer nas toliko ljubi da je uzeo sve naše boli na sebe, odlučio je da će on umjesto nas plakati, umjesto nas biti odbačen, žalostan, on je uzeo svu krivnju na sebe. Odlučio je umrijeti umjesto nas da to mi ne bismo trebali, već da vjerom primimo da imamo život vječni.

Upravo se ova razmjena događa na svakoj misi – pokušajmo je doživjeti kako bismo i mi mogli reći: „Bog pohodi narod svoj”. (Oni još nisu znali da smo njegova ljubljena djeca.)

Moje iskustvo

Kada mi je prije nekoliko mjeseci umrla mama, doživio sam situaciju sličnu ovoj koju je doživjela ova udovica. Te noći pred jutro onoga dana kada je bio sprovod, Duh Sveti mi je u viziji u snu pokazao majčino mjesto u nebu. Ne znam kako to opisati jer je nezamislivo savršeno ali mogu reći da je Gospodin tada od mene uzeo svaki strah i žalost a ispunio me svojom radošću. To je bilo nešto predivno.

Božja riječ je biser koji treba pronaći i otkopati jer samo se po njoj može u svakom od nas događati bolji svijet.

Biblijski tekstovi opisuju konkretne događaje no Božja riječ kroz njih istovremeno progovara srcu onoga tko ih čita i razmatra. Božja riječ nas uzdiže, opominje, tješi i poučava!

Priključite se „Školi molitve” i izgradite svoju osobnu te zajedničku (grupnu) molitvu. Više o „Školi” možete saznati ovdje!

Autor: Mario Halužan