U filmu „Star Wars”, u nastavku pod nazivom „The Last Jedi” (Posljednji Jedi) pregršt likova prolazi kroz probleme nalik onima kroz koje danas prolazimo mnogi.

„Neka prošlost umre! Ubij je, ako je potrebno…”

Osnovni motiv koji se provlači kroz lik Kyla Rena izražen je u nekoliko njegovih rečenica: „Neka prošlost umre! Ubij je, ako je potrebno. To je jedini način da postaneš ono što trebaš postati.”

Luke Skywalker također je odustao od prošlosti. Svoj stari svjetlosni mač koji mu je donijela mlada Rey, hladno je bacio preko ramena. Kasnije u filmu otkrivamo nešto zapanjujuće – on je potpuno prekinuo vezu sa Silom, čak je pokušao spaliti najsvetije knjige religije koju je napustio.

Ova priča je izmišljena, no odlično odražava stvarne borbe vezane za odnos pojedinca prema prošlosti i vlastitom identitetu.

Neki od nas će se složiti s Kylom Renom u tome da moramo napustiti svoju prošlost i sagraditi potpuno novu budućnost kako bismo mogli postati ono što trebamo. No usporedimo riječi Kyla Rena s riječima pape Franje…

„Oni koji izbrišu sve veze s prošlošću, teško će sagraditi stabilne odnose u budućnosti”

„Oni koji izbrišu sve veze s prošlošću, teško će sagraditi stabilne odnose u budućnosti, teško će shvatiti da je stvarnost veća od njih samih” (Amoris Laetitia, 192; Radost ljubavi).

Često viđamo djecu koja se, upravo poput izgubljenog sina, žele čim je više moguće udaljiti od doma kako bi izgradila nov život – kako bi postala ono što trebaju postati.

Postati samostalna odrasla osoba dobra je i zdrava stvar, ali ne možemo u tome uspjeti sami.

Često nas se potiče da razmišljamo o budućnosti, ali poznajemo li svoju obiteljsku povijest? Ili povijest svoje zemlje? Ili povijest naše vjere?

Sveto pismo iznosi primjer kolektivne memorije, koja daje smisao našim životima…

Jednom smo bili robovi, ali sada smo djeca Božja

A kad te sutra zapita tvoj sin: što su te upute, zakoni i uredbe što ih je Jahve, Bog naš, vama propisao – kaži svome sinu: „Bili smo faraonovi robovi u Egiptu, ali nas je Jahve izveo iz Egipta jakom rukom. Na naše je oči Jahve učinio velike i strašne znakove i čudesa protiv Egipta, protiv faraona i protiv svega doma njegova.” (Ponovljeni zakon 6,20-22)

Iz ovoga vidimo da se Izraelov identitet dramatično otkriva u njegovoj povijesti. Kršćanin zna da „smo jednom bili robovi”, ali da su kršteni sada „djeca Božja”. Taj je identitet vezan uz prošlost.

Dirljivo je kad se na kraju filma Luke napokon ponovo poveže sa Silom, nakon što su ga bliske osobe podsjetile na prošlost.

Naše pravo ‘ja’ se također nalazi i u našoj prošlosti, zajedno s dobrim i lošim epizodama. Nemojmo zatvarati srce kad nas član obitelji podsjeti na našu ‘priču’, pogotovo zato što je ona povezana s našom nebeskom obitelj i s našim krajnjim pozivom. Održavajmo sjećanje na povijest, jer ćemo samo preko nje otkriti tko smo uistinu.

Izvor: Word On Fire