Ozdravljenje Naamana
Naaman, vojskovođa aramskoga kralja, bijaše ugledan čovjek i poštovan pred svojim gospodarom, jer je po njemu Jahve dao pobjedu Aramejcima. Ali taj vrsni ratnik bješe gubav. 2Jednom su Aramejci otišli u pljačku i na području izraelskom zarobili mladu djevojku, koja je zatim služila ženi Naamanovoj. 3Ona reče svojoj gospodarici: “Ah, kad bi se samo moj gospodar obratio proroku koji je u Samariji! On bi ga zacijelo oslobodio gube!” 4Naaman ode i obavijesti svoga gospodara: “Tako je i tako rekla djevojka koja je došla iz zemlje izraelske.” 5Aramejski kralj odgovori: “Idi onamo! Ja ću poslati pismo kralju izraelskom.” Naaman ode; ponio je deset talenata srebra; šest tisuća zlatnih šekela i deset svečanih haljina. 6I predade kralju izraelskom pismo što kazivaše: “Uz pismo koje ti stiže, šaljem ti, evo, svoga slugu Naamana da ga izliječiš od gube.” 7Kad je izraelski kralj pročitao pismo, razdera haljine na sebi i reče: “Zar sam ja Bog da mogu usmrćivati i oživljavati te ga ovaj šalje k meni da ga izliječim od njegove gube? Gledajte samo kako traži povoda da me napadne!” 8A kad je Elizej saznao da je kralj izraelski razderao na sebi odjeću, poruči kralju: “Zašto si razderao haljine svoje? Neka onaj samo dođe k meni i neka se uvjeri da ima prorok u Izraelu.” 9I tako Naaman stiže sa svojim konjima i kolima i stade pred vratima Elizejeve kuće. 10A Elizej poruči dolazniku: “Idi i okupaj se sedam puta u Jordanu i tijelo će ti opet biti čisto.” 11Naaman se naljuti i pođe govoreći: “Gle, ja mišljah, izići će preda me, zazvat će ime Jahve, Boga svoga, stavit će ruku na bolesno mjesto i odnijeti mi gubu. 12Nisu li rijeke u Damasku, Abana i Parpar, bolje od svih voda izraelskih? Ne bih li se mogao u njima okupati da postanem čist?” Okrenu se i ode odande ljutit. 13Ali mu pristupiše sluge njegove i rekoše: “Oče moj, da ti je prorok odredio i teže, zar ne bi učinio? A nekmoli kad ti je rekao: ‘Okupaj se, i bit ćeš čist.'” 14I tako siđe, opra se sedam puta u Jordanu, prema riječi čovjeka Božjega; i tijelo mu posta opet kao u malog djeteta – očistio se! 15Vrati se on Elizeju sa svom svojom pratnjom, uđe, stade preda nj i reče mu: “Evo, sad znam da nema Boga na svoj zemlji, osim u Izraelu. Zato te molim, primi dar od svoga sluge.” 16Ali on odgovori: “Tako mi živog Jahve, komu služim, ne primam.” Naaman navaljivaše da primi, ali on ne htjede. 17Tada Naaman reče: “Dobro, kad nećeš. Ali barem dopusti da meni, tvome sluzi, dadu ove zemlje koliko mogu ponijeti dvije mazge. Jer sluga tvoj neće više prinositi pomirnica ni klanica drugim bogovima nego samo Jahvi. 18A Jahve neka oprosti ovo sluzi tvome: kad moj gospodar pođe u hram Rimonov da se ondje pokloni, pa se nasloni na moju ruku, onda bih se i ja poklonio u hramu Rimonovu. Neka Jahve oprosti taj čin sluzi tvome.” 19A on mu reče: “Idi s mirom.” I udalji se Naaman i prijeđe dio puta.
Druga Knjiga o kraljevima 5,1-19
Naamann je bio vojskovođa i cijenjen čovjek kod aramskoga kralja. U jednom pohodu Jahve je Aramejcima dao pobjedu nad dijelom Izraelaca. U toj pobjedi zarobljena je mlada Izraelka, koja je potom služila kod Naamanove žene. U jednom trenutku ona se zauzima za njega jer je bio gubav; kaže da u Samariji u Izraelu postoji prorok koji bi ga mogao izliječiti.
Naaman to prenosi svome kralju i ovaj piše izraelskom kralju, koji je u tome vidio neku vrstu provokacije; vidio je u tome neku vrstu pokušaja da se zametne rat. To je dočuo Elizej pa je rekao kralju neka Naamana uputi njemu. I Naaman dođe s darovima i kolima i konjima i slugama. I dođe pred kuću Elizejevu, a Elizej ni ne izađe iz kuće nego posla glasnika neka mu dâ poruku da ode i sedam se puta okupa u Jordanu pa će ozdraviti. Naaman ode, razbjesni se, naljuti se – ipak je on vojskovođa i čovjek na položaju.
Naši stavovi mogu biti prepreka Božjem milosrđu!
Doživljava to ne samo kao osobnu uvredu nego i kao poniženje njegova naroda, njegova kralja. Tako ponos može biti razlogom zbog kojega ne prihvaćamo nečiju sugestiju. Možda nam se to događa čak i dok molimo. Naamanov ponos ne dopušta mu da u vlastitom srcu čuje ono što mu Bog želi reći. Tako se dolazi do pretpostavki, do vlastitih stavova, koji su često utvrđeni i neoborivi, gotovo poput utvrda, za koje se grčevito držimo. Mislimo da nam se pritom ništa ne može dogoditi. Osigurali smo svoje pretpostavke, koje su često potpuno neodržive. (U svojim molitvama i razmatranjima u Školi molitve na umu imamo broj 2708 Katekizma Katoličke Crkve, koji govori o tome da razmatranje pokreće proces razmišljanja. Autor Katekizma na neki način želi vjernika potaknuti na razmišljanje.) Također znamo da se ljudska duša manifestira na van kroz stavove, razum, volju i osjećaje. Pogledajmo svatko za sebe koji bi naši stavovi mogli biti prepreka Božjem milosrđu.
S Naamanom su bile sluge koje mu se obraćaju s „oče”. Moguće da je on bio dobar čovjek. I zarobljena Izraelka se je zauzela za njega. Bili su mu ponudili nešto što ga je motiviralo na zanimljiv način. Nazvali su ga „oče” i time mu iskazali zahvalnost i s druge ga strane podsjetili na to da je vjerojatno prošao put od Damaska. U svakom slučaju, dao si je truda. Piše da se je u Damasku klanjao bogu Rimonu (drugo ime mu je Hadad). On ih posluša, odreče se početnog stava ljutnje i osjećaja poniženosti i ode, okupa se i ozdravi.
Zašto je Elizej odbio darove u vrijednosti od gotovo 20 milijuna kuna
Zatim ode Elizeju i reče mu da sad shvaća da nigdje na svijetu ne postoji pravi Bog doli u Izraelu, Bog Jahve. Želi mu dati darove – po mojoj matematici dao mu je deset talenata srebra što bi bilo oko 343 kg srebra, dakle oko 857 000 kuna. Donio mu je šest tisuća šekela zlata – to bi, ako je zlato bilo 99% čisto, iznosilo 17 100 000 kuna. Sa srebrom to je blizu iznosu od 18 000 000 kuna, s time da je vrijednost bila i u skupocjenim izvezenim haljinama. No, Elizej na taj dar kaže: „Tako mi Jahve komu služim, neću uzeti”. To je možda nova vrsta poniženja za Naamana, jer prorok reagira sasvim suprotno od onoga što je Naaman očekivao. U njegovoj se nutrini nešto opire, i on ga ponovno pokušava nagovoriti, no bez uspjeha – Elizej je dosljedan onome što je rekao. Što je to Elizeju vrjednije od 18 000 000 kuna? Kako to da je odbio toliki dar? Mi bismo rekli kao apostoli kada je Marija Magdalena razbila skupocjenu alabastrenu posudu te izlila sadržaj pomasti na Isusa: Moglo se dati siromasima, upotrijebiti za humanitarne svrhe, nahraniti gladne. Mi, koji smo navezani na novac, pokušavamo shvatiti Elizejevu poziciju. No Elizej je navezaniji nego mi, daleko navezaniji nego mi. Stvar je u tome što ono što pokušavamo shvatiti kod njega promatramo s pozicije naše navezanosti. Kad shvatimo da je Elizeju njegov odnos prema Gospodinu daleko vrjedniji nego što nam se čini, vidimo da nemamo puno elemenata kako bismo razumjeli nekoga tko funkcionira na drugačiji način, čiji su nam unutarnji porivi nedokučivi, iako nam se čini da smo ih sposobni protumačiti, čak da nam je to lako učiniti. Koliko košta Božja milost? A počelo je sa: „A ja mišljah”…
Božja riječ je biser koji treba pronaći i otkopati jer samo se po njoj može u svakom od nas događati bolji svijet.
Biblijski tekstovi opisuju konkretne događaje no Božja riječ kroz njih istovremeno progovara srcu onoga tko ih čita i razmatra. Božja riječ nas uzdiže, opominje, tješi i poučava!
Priključite se „Školi molitve” i izgradite svoju osobnu te zajedničku (grupnu) molitvu. Više o „Školi” možete saznati ovdje!
Autor: Mladen Halužan
Foto: Pieter de Greber; Elizej odbija Naamanove darove
