Foto: Shutterstock
Postoji priča o dječaku koji je jednom nakon igre s vršnjacima došao kući sav u suzama. Bacio se je majci u naručje, a ona ga je čvrsto zagrlila i upitala ga je li ga tko tukao. Dječak je odmahnuo glavom. „Je li ti tko što ukrao?” nastavila ga je ispitivati majka. Dječak je opet samo odmahnuo glavom. „Pa što se je onda dogodilo?” znatiželjno je pitala majka. Dječak napokon obriše suze pa reče: „Igrali smo se skrivača. Ja sam se sakrio na dobro mjesto i čekao tamo duže vrijeme. Oni su onda bez mene završili igru i pošli svatko svojoj kući, a mene nitko nije tražio.” Dječak je još drhtao dok je ponavljao: „Razumiješ li, mama? Nitko me nije tražio!”
Možete li nabrojiti svoje prave prijatelje?
Svi imamo potrebu za ljubavlju i pažnjom, da budemo vrijedni u očima drugih, i traženi. Imati prave prijatelje jedna je od najdubljih čovjekovih potreba. Međutim često zaboravljamo da prijateljstvo ne vrijedi samo onda kad nama netko treba nego i onda kada taj netko treba nas. Pravo prijateljstvo je uvijek obostran odnos. Ono uvijek u mislima pita kako se onaj drugi osjeća, a u stvarnom djelu daje odgovor kojim drugu osobu nastoji učiniti sretnijom. U pravom prijateljstvu nije važno samo to da nam prijatelj bude uvijek dostupan već da se i sami dademo pronaći.
Na pitanje možete li nabrojiti svoje prave prijatelje svi bismo ponudili odgovor s manje ili više imena. Međutim, bismo li među njima spomenuli i Boga? Možda nam se to pitanje čini malo neobičnim, ali zar Bog nije pravi prijatelj? Zar ne nudi prijateljstvo, i to svakome? Što nas netko više poznaje i što nas više ljubi, to ga možemo smatrati većim prijateljem. Jedino nas Bog poznaje do kraja i jedini nas On beskrajno ljubi. Za razliku od ljudi, koji ponekad iznevjere, On uvijek ostaje vjeran. Zato jedino On zaslužuje titulu najboljeg prijatelja. Jesmo li se kad zapitali zašto onda Bog ne ostvaruje prijateljstvo sa svim ljudima? Upravo zato jer pravo prijateljstvo zahtijeva obostrano povjerenje. Evanđeoska poruka kako postati Božji prijatelj glasi: „Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam” (Iv 15,14).
Prestanimo se igrati skrivača i pođimo onima koji nas trebaju
U današnjem svijetu virtualnih prijateljstava prsti i tipkovnice sve više zamjenjuju susrete oči u oči. Sve više se skrivamo iza svojih elektronskih ekrana, čija je bjelina simbol praznine u stvarnim odnosima. Kao u igri skrivača ostajemo skriveni negdje daleko iza. Vjerojatno ponekad pomislimo kako nas nitko nije tražio ne pitajući se jesmo li možda predaleko i predugo skriveni. Da bismo ispunili svoju životnu misiju, trebamo prestati s igrom skrivača i doći onima koji nas trebaju. To su naši bližnji i Bog, koji nas jedini stalno traži. Zato: ne skrivajmo se od Njega, nego u Njemu. Vršeći Njegove zapovijedi, ući ćemo u Njegovo prijateljstvo, a to je najbolji temelj za obnovu ljudskih odnosa. Dakle, u životu je važno izabrati ispravnu igru, a još važnije – pravog Prijatelja!
Autor: Ivan Smoljić, dipl.uč.
