Susret s osuđenikom u kojemu je bio Bog „Šimun nije slutio kakvo će značenje za milijune ljudi imati pomoć koju je udijelio osuđenomu – za njega samoga bilo je to isprva teško, a potom iznimno dojmljivo. Susreo je osuđenika u kojemu je bio Bog...“

Foto: Pasija/Screenshot

Možemo susresti nekoga s kime čak ni riječi ne razmijenimo, pa ipak, mnogo se toga može dogoditi u našem životu ako se u tom čovjeku skriva Bog. Nepotrebne su riječi kada se susretnemo s nekim tko je Neizreciv. Na Veliki petak Šimun Cirenac išao je umoran s polja i naletio na osuđenika kojeg su legionari tjerali i kojem se izrugivalo mnoštvo. Bio je prisiljen pomoći mu. Postoje ljudi koji ne žele nikomu pomoći i oni koji se gotovo guraju da bi pomogli. Uvjerenje da možemo svakomu pomoći često je bijeg od spoznaje da sami trebamo pomoć u doživljaju samih sebe.

„Susreo je osuđenika u kojemu je bio Bog“

Šimun nije slutio kakvo će značenje za milijune ljudi imati pomoć koju je udijelio osuđenomu – za njega samoga bilo je to isprva teško, a potom iznimno dojmljivo. Susreo je osuđenika u kojemu je bio Bog. Evanđelje govori o Šimunu kao Rufovu i Aleksandrovu ocu. Bio je dakle poznat jeruzalemskoj zajednici, pretpostavljamo, kao i to da je bio obraćenik. Naposljetku, napomena – ponovno gotovo beznačajna – o dolasku s polja podsjeća na prispodobu o rasipnom sinu. Taj je susret promijenio njegov život, iako Isus možda nije izgovorio ni jedne jedine riječi. Na toj kratkoj Šimunovoj životnoj etapi Isus je bio autentičan duhovnik – duhovni vođa. Ponekad se duhovni vođa pojavljuje kao slučajni prolaznik, netko komu – kako se čini – mi pomažemo.

Ipak, istinski duhovni vođa u svakoj situaciji, čak i u izgubljenoj, jest Božji odgovor na skriveno i neizgovoreno pitanje ljudskog srca. Činjenica utjelovljenja Božjeg Sina dala je dragocjenu vrijednost svakome ljudskom susretu (Mt 25,31-46). No ako se ne pobrinemo oko osobnog susreta s Bogom – nitko tko nas susretne neće vidjeti anđela iz Bokima ili Jošuu, već sablasnu pustoš. Ne treba biti posebno podao da bi bio duhovno pust. Dovoljno je biti prazan, neispunjen Bogom. Onaj tko ima Duha Svetoga uspijeva ga postaviti na prijestolje čak i u slučajnim i mučnim susretima.^[1]

[1] Usp. Post 33,4; Izl 4,4; 1 Sam 21,2; Iz 21,14; Mt 8,34; Mt 25,1-6, Iv 1,41.43.45; Iv 11,20; Iv 12,18; Lk 24,35; Sir 9,3

Ulomak iz knjige „U potrazi za Božjim duhovnicima“ autora p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.