Vjeruješ li da se Bog brine za tebe ili vjeruješ da si prepušten sam sebi Prema onome što vjerujemo određujemo način i kvalitetu svoga života! U što ti vjeruješ?

Foto: Shutterstock

Čovjek može u svome srcu vjerovati i u laž. Ta je vrsta vjere djelotvorna, kao što je djelotvorna ona u kojoj vjerujemo u istinu. Kvaliteta ljudskoga života, naravno ovisi o tome u što i kako vjerujemo.

Što ljudi mogu vjerovati kad je u pitanju Bog

Različiti ljudi vjeruju u različite mogućnosti jedne te iste stvarnosti. Prema onome što vjeruju, određuju način i kvalitetu svoga života. Evo nekoliko primjerâ što ljudi mogu vjerovati kad je u pitanju Bog:

‒ jedni da je Bog milosrdni Otac – drugi da je Bog nemilosrdni sudac

‒ jedni da je Isus u odnosu prema ljudima ostao isti kakav je opisan u evanđeljima – drugi da se Isus promijenio u odnosu prema ljudima

‒ jedni da Isus voli sve ljude jednako – drugi da Isus više voli sirotinju od bogatih, bolesne od zdravih…

‒ jedni da Isus i danas želi da oni koji vjeruju u njega liječe bolesne, oslobađaju opsjednute i čine čudesa – drugi da Isus to više ne želi

‒ jedni da Isus i danas traži da njegovi pastiri budu obdareni karizmama te naviještaju evanđelje nevjernicima izgrađujući tako Crkvu, njegovo Tijelo – drugi da Isus od današnjih apostola traži samo da administrativno upravljaju Crkvom

‒ jedni da Isus i danas želi oslobađati od patnje sve one koji k njemu dođu, kao što je to činio za vrijeme svoga ovozemaljskog života – drugi da Isus više ne želi oslobađati od patnje, nego želi da ljudi pate

‒ jedni da Isus i danas želi u svojoj Crkvi imati apostole, proroke, učitelje, čudotvorce, one s darovima liječenja, s darovima jezikâ i tumačenja – drugi da Isus danas želi imati samo biskupe, svećenike, redovnike i redovnice te laike i ne želi posebno imati proroke, čudotvorce, one s darovima liječenja, jezikâ i tumačenja jezikâ

‒ jedni da nam Isus govori osobno, po Duhu Svetome i da bi ga svatko, ako je u tome poučen, trebao čuti i prepoznati – drugi da Isus govori osobno samo velikim svecima

‒ jedni da ćemo svi doći u nebo i da đavao i pakao ne postoje – drugi da ćemo biti pravedno suđeni, da đavao i pakao itekako postoje…

Ako navedene tvrdnje promotrimo malo bolje, shvatit ćemo da opredjeljenje (ili neopredjeljenje) za pojedinu od njih uvelike ovisi o onome što smo o njima pročitali ili čuli te o tome na koji smo ih način doživjeli sami.

Vjeruješ li da se Bog brine za tebe ili vjeruješ da si prepušten/a sam/a sebi?

Naše emotivno i duhovno iskustvo uvelike određuju u što ćemo odlučiti povjerovati. Primjerice, ako smo dugogodišnji teški bolesnik i nismo ozdravili unatoč mnogim molitvama, a nismo promatrali Isusa u evanđeljima koji ozdravlja sve koji dođu k njemu te nismo vidjeli nikoga koga je Bog čudesno ozdravio – postoji veća mogućnost da ćemo povjerovati onima koji pišu ili govore da Isus više ne ozdravlja i iz određenih razloga želi da budemo bolesni, nego u suprotno: da Isus i danas ozdravlja i ljubi bolesnike jednakom ljubavlju kao i za svoga ovozemaljskog života. No, ako smo Isusa u evanđeljima dobro promotrili, ako nas je Bog čudesno ozdravio ili oslobodio ili smo bili očevici/svjedoci čudesnoga ozdravljenja ili oslobođenja, neće nam biti teško u srcu povjerovati u takva Isusa.

Jedan od najvažnijih stavova našeg srca (ono što vjerujemo u srcu) jest odgovor koji imamo na pitanje jesmo li od Boga ljubljeni i prihvaćeni ili nismo. Također je važno ustanoviti imamo li u svome srcu stav (vjeru/uvjerenje) da se Bog brine za nas ili pak stav da se ne brine prepuštajući nas da se brinemo sami za sebe. Važno je imati i stav o tome govori li nam Bog osobno ili ne u situacijama kad trebamo njegovu riječ.

U kakva Isusa vjerujemo, u takva Boga vjerujemo

Vidimo da ima mnogo stavova s kojima se moramo suočiti, promijeniti ih ili ih tek izgraditi. Dakle, postoje činjenice o Bogu i našemu međusobnom odnosu s njime koje upoznajemo kroz cijeli život te ih u svome srcu prihvaćamo na sebi svojstven način.

Splet različitih naših vjerovanja/uvjerenja o Bogu čini u našem srcu sasvim osobnu sliku o Bogu, čini vjeru našega srca. Činjenica je: u kakva Isusa vjerujemo, u takva Boga vjerujemo. Jer tko je vidio Isusa, vidio je i Oca. Otac je u Sinu i Sin u Ocu. Nitko ne može doći k Ocu ako ga ne privuče Isus (Isusova životna slika). Sami si lako možemo odgovoriti koliko nam je Isusova slika, tj. njegova osobnost, privlačna, odnosno koliko nas Bog zanima.

Moramo se zapitati u kakva Isusa vjerujemo – u onoga opisana u evanđeljima ili u nekog drugog? Naravno da je za duhovni rast najkorisnije vratiti se evanđeljima i stvoriti što je moguće istinitiju sliku o Isusu jer nas ona može privući Ocu. (…)

Nastavak teksta pročitajte u knjizi Josipa Lončara „Kako povjerovati”. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu u elektroničkom izdanju možete nabaviti ovdje.