Foto: Shutterstock
Iznenadila bi se koliki imaju slično iskustvo ove »na živo« razderanosti srca i samoće…
Priča mi jedna djevojka: »Osjećam se tako jadno, napuštena sam, izigrana. Svi me ʻkao voleʼ, ali zapravo me nitko ne voli… Kako dalje, kad te prezre jedina osoba na svijetu koju najviše voliš i kojoj uvijek iznova pružaš ruku… Kojoj si dao sve što imaš i koja zna sve što jesi… I opet ostanem sama, u potpunosti sama i čemu da se više radujem? S kime mogu ponovno podijeliti sebe? ʻNismo više u veziʼ i u trenutku nestaju godine…«
Da, nije najgore čak ni kada te »nitko ne voli« (što je, dokazat ću ti, očita laž) već još više boli kada te netko prestane voljeti, nakon silnih zakletvi, obećanjâ i uvjeravanja. Jednostavno, izbace te kao smeće u kantu, na ulicu. Zaborave te, bez isprike. Iznenadila bi se koliki imaju slično iskustvo ove »na živo« razderanosti srca i samoće… Sjećaš li se one pjesme: »Kakav prijatelj je Isus, naše boli nosi sve…« A to znači da nosi i tvoje boli i to sve boli. On je rekao i: »Blaženi koji sada tuguju, jer će se utješiti!« (Mt 5,4) Moj ti je savjet: prihvati situaciju, prođi tamnim tunelom do svjetla dana jer očigledno je, ako se nešto često ponavlja, ponavljat će se i u budućnosti, nažalost. Poštuj tuđe izbore, inače ćeš puknuti. Duhovi se izvrsno skrivaju, a kad se naposljetku otkriju – čovjek ludi. Idoli s vremenom postaju demoni. Ljudi obično zavole sliku drugoga, a ne stvarnost. Ti bi htjela da je tvoja ljubav, tvoj dečko – divan, pažljiv, blag, razuman, romantičan, simpatičan, vjeran i sućutan mladić koji stoji iza svojih riječi, ali to je tvoja želja i privid, a ne stvarnost. Je li zaista vaša ljubav bila ona prava ili je »ljubav« zapravo bila: kontrola i posjedovanje, ovisnost i navezanost? Pogotovo ako ste bludno (sa)griješili tada se i duhovno vrlo snažno vežete, sve više se zavaravajući, smatrate da imate »pravo na vaša tijela« i da će »sve biti uvijek ovako lijepo«, ali znaj da u grijehu nema i ne može biti nikakve sreće niti blagoslova. Ni tebi, ni meni, ni Papi, ni (novoj) predsjednici: nikomu. »Grijehom hranimo bol koja je poput duboke otvorene jame u kojoj odjekuje ono jučer« (to sam si negdje jednom zapisao, sviđa mi se ova poetika; u slomljenostima pjesnici imaju neprestano nadahnuće, blago pjesnicima).
Čvrsto vjerujem da sve u životu ima neki svoj smisao
Prihvati svoju stvarnost, koliko god bilo teško, prihvati s pouzdanjem u Boga koji zna što čini i čiji »putovi nisu i naši putovi«, kako je sam rekao, i koji dozvoljava nelogičnosti života da bismo mu se potpuno predali i konačno povjerovali. Nakon što prihvatiš – za što treba vremena – nauči se zahvaljivati za okolnosti: sigurno nije lako, ali vjeruj da pomaže.
»Tko u tmini hodi, bez tračka svjetlosti, neka se uzda u ime Gospodnje, neka se na Boga svoga osloni.« (Iz 50,10) Isti prorok dalje kaže kako je Jahve naš Tješitelj i kako će se »sažaliti na naše ruševine«. (51,3; 12) Svi koji su slomljena srca, iznutra su ruševine, ponekad zaista strašne ruševine, nad kojima se Gospodin nipošto ne raduje. Kad si prihvatila i zahvalila, onda moli da se Bog proslavi u tvojoj ranjenosti, slomljenosti i razočaranju. Ponekad sva ova tri koraka (kojima me naučio jedan naš laik-evangelizator čije ime ne smijem javno izgovoriti) iznose mnogo i dugo traju, ali donose stvarnu utjehu i melem na rane odbačenosti i slomljenosti srca. Čvrsto vjerujem da sve u životu ima neki svoj smisao, te da nas Bog ne zaboravlja u našim patnjama. »Prijatelji kad te prezru, to za žrtvu Bogu daj…« (…)
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
