Foto: Shutterstock
Skupina znanstvenika i botaničara istraživala su udaljene dijelove Alpi u potrazi za novim vrstama cvijeća. Jednog su dana kroz svoj dalekozor ugledali prekrasan i rijedak cvijet neprocjenjive vrijednosti za znanost.
Međutim, cvijet se nalazio na dnu duboke i uske provalije, okružene dvjema liticama, i do njega se moglo doći samo tako da se netko spusti niz liticu konopcem dok drugi konopac drži oprezno i čvrsto.
Taj je prizor znatiželjno promatrao neki dječak. Znanstvenici su ga uočili i ponudili mu lijepu novčanu naknadu ako se spusti niz liticu i ubere cvijet. Dječak je još jednom pogledao u duboku i vrtoglavu provaliju i rekao: „Vraćam se za minutu“.
Ubrzo je došao u pratnji sjedokosog čovjeka, i rekao: „Spustit ću se niz liticu i ubrati cvijet pod uvjetom da mi ovaj čovjek drži konopac.“
„Zašto baš on?“ zanimalo je znanstvenike.
„Jer je to moj tata!“
Imamo li takvu vjeru u Gospodina? Ako netko drži konopac, neću se usuditi poći, no ako me jakim čini Gospodin, neću sumnjati. Jesmo li spremni reći: „Ako moj Otac drži konopac, ne bojim se“?
Strah nestaje kad imamo povjerenje u svog Oca.
Odabrala i prevela: A. Z.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
