Foto: Shutterstock
Zbog obaveza na poslu i u privatnom životu, prije dva tjedna počela sam osjećati velike strahove i tjeskobu. Ti su osjećaji nenadano došli jedne večeri i nikako ih se nisam mogla osloboditi. Molila sam se i predavala Gospodinu svoje strahove, nervozu, tjeskobu. Tjeskoba bi na kratko prestala, ali opet bi se vratila – možda čak i snažnijeg intenziteta od prijašnje. Zadnjega tjedna više nisam mogla ni spavati, bila sam umorna i kao da se sve vrtilo u krug. Počela sam misliti da sa mnom zaista nešto nije u redu, i da, ako se tako nastavi, moram otići kod liječnika.
„Ja sam koji jesam, ja sam živa Riječ“
Premda sam već i ranije išla na Molitveno-evangelizacijski susret Kristofora u Osijeku, ovaj susret, 18. veljače, nekako sam si posebno zabilježila, jer sam bila u velikoj potrebi. Na putu do dvorane razmišljala sam o svim događajima koji su mi se dogodili protekla dva tjedna. Već na samom početku, dok je slavljenički tim pjevao i slavio, u svom sam srcu vidjela sliku svete mise i trenutak podizanja Presvetog Oltarskog Sakramenta. Čula sam glas: „Ja sam koji jesam, ja sam živa Riječ.“ Suze su same potekle.
Počelo je predavanje. Dok je Marko govorio, počela sam osjećati veliki mir, kao da sam se nakon dva tjedna napokon odmorila. Drugi dio predavanja vodio je gosp. Josip Lončar. U svome predavanju spomenuo je točno riječi koje sam čula tijekom slavljenja: „Ja sam koji jesam.“ Također je govorio i o svetoj misi, o tome kako nas Gospodin poziva da mu prikazujemo žrtve. Tada sam shvatila da je slika koju sam primila u svome srcu ono o čemu upravo slušam u predavanju gosp. Josipa, i da je to ono što Gospodin želi od mene.
„U tom sam trenutku osjetila kao da me je munja pogodila i prošla kroz moje tijelo…“
Uslijedila je molitva. Gosp. Josip nas je zamolio da zatvorimo svoje oči i predamo svoj život Isusu, da se odreknemo svojih loših navika i da se zahvalimo što možemo birati kako želimo živjeti. Pozvao nas je da pustimo da Gospodin stavi pjesmu u naše srce. U tom su mi trenutku u srce došle riječi pjesme: „Gospodin je moja snaga, Gospodin je moja pjesma.“ Također nas je pozvao da se odlučimo i kažemo Gospodinu svoj „hoću“. S obzirom da još nisam bila spremna to izreći, u toj sam molitvi Gospodinu predala sve svoje strahove i sve što me prijeći da mu to kažem.
Uslijedio je trenutak pojedinačne molitve, no prije toga gosp. Josip je rekao da su na susret došle osobe s jako velikim potrebama, ali da one ne dolaze na pojedinačnu molitvu, već da odu kući jer ih je Gospodin ozdravio. U tom sam trenutku osjetila kao da me je munja pogodila i prošla kroz moje tijelo. Čudno je za reći, ali kao da je nešto u meni puklo, slomilo se, raskinulo… Počela sam jako plakati i znala sam da me je Gospodin oslobodio strahova i tjeskobe. Vjerojatno ste već pretpostavili da NISAM otišla na pojedinačnu molitvu. 😊 Otišla sam kući, svojoj obitelji – slobodna i radosna.
Hvala i slava Isusu!
Svjedoči Tomislava Karačić Šoljić
