Foto: Shutterstock
Bila sam Juda. Prodala sam te za materijalna bogatstva i užitke svijeta, izdala sam te poljupcem, zaklevši se da sam tvoja.
Bila sam Petar. Zanijekah te u društvu, na poslu i u noćnim klubovima. Zbog straha da ću biti prezrena. Odbačena. Ranjena. Ostavljena. Baš kao i Ti.
Bila sam u masi koja je vikala: „Raspni ga, raspni!” Htjela sam ubiti savjest u sebi, a ti si bio taj glas. Htjela sam ubiti ljubav, ne znajući da si ti ljubav. Bježala sam od istine slijepih očiju i praznog pogleda.
Bila sam bič koji je derao kožu na tvom svetom tijelu. Svaka ružna riječ, svaki pogled mržnje, svaka osuda i svaki grijeh bile su udarac biča koji si podnio zbog mene. Jer si me volio. A ta ljubav te boljela.
Bila sam tvoj križ. Težak, grub i mukotrpan. Križ na tvojim izmučenim leđima koji je zbog mene postajao iz dana u dan teži. Križ koji si s ljubavlju nosio iz tame u svjetlost. Iz smrti u život. Da me spasiš i oslobodiš.
Bila sam vojnik koji je čavlima probio tvoje svete ruke. Bez grizodušja, mirno i spokojno. Ni krv koja je tekla sa svih strana nije otapala moje hladno srce. Zabijala sam ih sve jače i jače. Dok si ti mirno stajao i blago me promatrao.
Bila sam koplje koje ti se zabilo posred srca. Srca punog ljubavi. Srca koje me ni u jednom trenu nije prezrelo i ostavilo zbog mojih grijeha. Srce koje je čekalo da se vratim u njega. Srce kojem moje koplje nije moglo ništa. Sve boli i tuge svijeta ništa su naspram ljubavi koju si u tom trenutku čuvao za mene.
Bila sam glas koji ti se izrugivao podno križa. Koji te provocirao, iskušavao i ismijavao. Riječi su Te moje ponekad ranjavale više od djela. Osuđujem i danas, upirem prstom u druge, kažnjavam i osvećujem se. Igram se s ljudima i njihovim osjećajima. Igramo se bogova, dok smo pravog Boga vezali za križ i zaboravili.
Bila sam suza u tvom oku. Suza koju nisi pustio zbog svoje boli i patnje. Suza kojom nisi oplakivao sebe, nego mene. Moje neznanje, moje slabosti, moju srdžbu i gnjev. Moju površnu ljudskost.
Ali bila sam i satnik koji je u trenu kad je tlo zadrhtalo i Zemlju prekrio mrak, udarcem o prsa priznao da si doista Sin Božji. Koji je pao na koljena pod težinom svojih grijeha i shvatio kakvo zlo je napravio. Koji je u svojim suzama tražio opravdanje za svoju glupost. Koji se kajao iz dubine svog srca.
Ubila sam Te. Okrutno i nemilosrdno. Bez razmišljanja.
Svi zločini svijeta stali su u ovaj jedan. Tama je prekrila svijet. Mrak, tišina i sramota.
Smrt.
Ali ne zadugo…
Autorica: Magdalena Marđetko
