Foto: Shutterstock
Jutro je, u crkvi se održava misa. Dvije tisuće osoba iznenađeno gleda u dva pristigla ’gosta’: obojica su od glave do pete u crnom, naoružani su automatskim puškama. Jedan od njih odjednom vikne: „Svi koji misle da za Isusa Krista vrijedi dobiti metak, neka ostanu sjediti!”
Zbor je odmah odjurio. Kidnuli su i neki od vodećih osoba. Otišla je i većina prisutnih. Od dvije tisuće vjernika ostalo je njih tek dvadesetak.
Jedan od te dvojice naoružanih pogledom je zaokružio po crkvi, zatim je pogledao svećenika i rekao: „Dobro je, oče, oslobodio sam te dvoličnih… Možeš nastaviti s misom. Ugodan dan!”
Onda su se dvojica nepoznatih okrenula i nestala.
*
Ova je poruka preduboka da se ne bismo zamislili. Prelako odbacujemo Boga, a potom Ga pitamo zašto je svijet ovakav. Smiješno je koliko vjerujemo novinama. Smiješno je kako bismo svi htjeli u Raj, a da uopće ne vjerujemo, govorimo ili djelujemo prema učenju Biblije. Smiješno je kako govorimo „Vjerujem u Boga…”, a idemo putem grijeha (lažemo, psujemo, ne razmišljamo o Bogu, osim možda nedjeljom, gledamo nemoralne filmove…).
Smiješno je koliko gluposti šaljemo e-mailom, preko društvenih mreža, gluposti koje haraju svuda kao vatra. A kad dobijemo nešto vezano za vjeru, dvaput razmislimo hoćemo li to podijeliti na Fejsu… Smiješno je koliko svakodnevno, u školi i na poslu, čujemo i vidimo nasilja, nemorala, prijevare, masnih viceva, ogovaranja – a ni riječi o Isusu i njegovim djelima. Zaista je smiješno kako se neki zanesu slušajući propovijed, dok u svakodnevnici nitko ni ne zna da su vjernici jer rade i govore ono što i svi ostali.
Nije li nas sram? Obratimo se dok još ima vremena!
Nepoznati autor
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
